Festival bespravne gradnje na Vruji: Borba za hrvatski teritorij bez kapi alkohola

Festival bespravne gradnje i devastacije prirode održan je u nedjelju u uvali Vruja, između Brela i Piska. Radilo se o aktivističkom prosvjedu protiv dvadesetogodišnje nezakonite gradnje na državnoj zemlji, protiv uzurpacije predivne javne plaže, protiv predsjednikovog financijera kampanje, protiv elitističkog zaobilaženja zakona. Protiv, dakle, poduzetnika Stipe Latkovića. Bili smo tamo.

Festival na Vruji Foto: RDD

Potpuno je jasno zašto Zoran Milanović uporno tvrdi da štuje lik i djelo Stipe Latkovića, to vam se razbistri čim se parkirate na magistrali dvadesetak kilometara od Omiša u smjeru Makarske i pogledate prema dolje. Latkovićevo devastiranje je apsolutno impozantno. Da se, eto, ne radi o prirodi, zapaljenoj i posječenoj borovoj šumi, uništenju svega i sva na toj padini, bespravnom izgrađenom resortu i okupaciji državnog teritorija, slučajni bi prolaznik s pravom bio impresioniran.

Probijanje ceste… pardon!.. protupožarnog puta protiv kojeg su Hrvatske vode još 2017. podnijele prijavu jer je nepotreban i nezakonit, uistinu je građevinski podvig. Serpentine usječene u brdo, te tihe ubojice japanki i šlapa, službeno zavedene kao “protupožarni prosjek” (koji btw vodi do dva, tri zadnja preživjela stabla), bile su naš prvi kontakt s uvalom Vruja, Festivalom bespravne gradnje i devastacije prirode te životnim djelom serijskog sponzora predsjedničkih kampanja Stipe Latkovića. Teško se uopće i načuditi da se netko upustio u takav kolosalan pothvat bez papira. Na tuđem zemljištu. Državnom. Našem.

Neupućeni kakvi jesmo, mislili smo da je to – to. Tip je izgradio put s magistrale prema plaži, vjerojatno dolje ima još nekakav objekt do kojeg sad može doći autom (asfaltirao je i popločao zasad polovicu od cca kilometar/dva zavojitog puta) i to bi bio sasvim dovoljan razlog za festival/prosvjed koji je u nedjelju privukao barem tisuću ljudi.

Ali jok! Dolje je kompletan, u kamenu izgrađeni luksuzni resort s apartmanima, bazenom, nekakvih finim ostakljenim štekatom, kamenom kulom, pristaništem za brodove. Uzurpacija državnom prostora počela je prije dvadesetak godina i još nije ni izbliza gotova, cijelim putem dolje prema uvali, i u samom resortu, i dalje stoje miješalice za beton, lopate, žice i cijevi vire odasvud, radovi su očito beskonačni.

Okupacija, to je bila riječ koja je u nedjelju tisuću puta ponovljena na Festivalu bespravne gradnje i devastacije prirode, a zapravo prosvjedu koji je, u prethodnim danima, doživio pravi mali hype nakon nedavne kolumne Borisa Dežulovića.

Festival na Vruji Foto: RDD

– Mi se sad upravo javljamo iz jednog dijela teritorija Republike Hrvatske koji je okupiran. Ovdje ne vrijede zakoni Republike Hrvatske. Ovdje nema policije, vojske, nema inspekcija ni sudova, nema institucija, a nema ni predsjednika Republike, osim u slobodno vrijeme. Dakle, ovo je po svemu, formalno-pravno, okupirani teritorij. Stoga tražimo da se ovaj teritorij oslobodi i vrati matičnoj državi – izjavljivao je Dežulović novinarima.

I da… Mesić, Josipović, Milanović. Svi su oni uživali blagodati izoliranog resorta. Teško da su se spuštali pješke u znoju čela svoga poput nas. Zato je, uostalom, “požarni put” i izgrađen.

– Očito je da se ovo radi pod visokim pokroviteljstvom institucije Predsjednika Republike, od Stipe Mesića preko Ive Josipovića do Zorana Milanovića. Ovo što vidite ovdje predstavlja ono što su Brioni bili u Jugoslaviji, ovo su Brioni za siromašne – nastavio je govoriti Dežulović i svako malo dobivao ovacije okupljenih “napušenih parazita”, kako je aktiviste i prosvjednike nazvao predsjednik Milanović.

– Zoran Milanović, dakle čovjek koji u životu nikad ništa svojim rukama nije napravio, predstavlja Stipu Latkovića kao uspješnog proizvođača robe. Zoran Milanović, kao čovjek koji cijeli život živi na budžetu, nas naziva parazitima. Zove nas napušenim parazitima čovjek koji… dobro, ovu rečenicu neću dovršiti. Skupilo se strašno puno ljudi ovdje. Recimo da je to nekakvo zadnje upozorenje građana, naroda… zadnje upozorenje državi da nešto napravi. Da oslobodi ovaj teritorij, da uspostavi ustavno pravni poredak, teritorijalni integritet i suverenitet.

Turistički kompleks u Vruji dobio je već nebrojeno zabrana za daljnju gradnju brojih inspekcija, prijave se ulažu godinama, no radovi ne staju. Nisu ni organizatori naivni da misle da će sutra sve stati, njihovi su ciljevi ovim festivalom ipak ostvareni:

– Već sutra ujutro će Stipe Latković nastaviti svoj posao. Nama je to jasno. Ali ovo je jedini način da se stvari pomalo miču. Za početak mi smo tu doveli hiljadu, dvije ljudi. Doveli smo ih da se kupaju, da znaju da mogu, da je ovo njihovo. Ovaj komad je katastarski Republika Hrvatska, ovo nije Latkovićevo – reći će.

I jesmo, okupali smo se u vrijeme dok se na plaži održavao prvi od najavljenih programa – joga. Kupanje na Vruji posebno je iskustvo, jer osim strahopoštovanog pogleda na brdovite masive koji se rastežu između Omiške Dinare i Biokova, svako malo vas iznenadi nalet hladne struje od podzemnih izvora vode.

Festival na Vruji Foto: RDD

Miro Bulj, novopečeni gradonačelnik Sinja, nije se kupao, iako bi mu dobro došlo. Doteglio je nekoliko drvenih paleta budući da su organizatori poželjeli na gornjem betonskom platou imati sve potrebno za finu bespravnu gradnju, od vreća cementa, ljepila za pločice do kompletne mašinerije i ručnog oruđa.

– Tu sam zbog uzurpacije pomorskog dobra, koje je i inače u Dalmaciji uzurpirano od naroda. Pravo svakog građanina Republike Hrvatske je da koristi ovu plažu, ovo je čista uzurpacija. Svi su šutjeli cijelo ovo vrijeme, od Splitsko-dalmatinske županije do raznih inspekcija i Ministarstva zaštite okoliša. Šute i od naroda otuđuju ono najljepše i betoniraju. Na nama je obaveza da ovo sačuvamo, jer ovo što se radi ubija nam budućnost – govorio nam je Bulj, dok se rukovao s gitaristom Juricom Pađenom, stalnim gostom obližnjeg Piska.

Saborska zastupnica Centra, Marijana Puljak, kaže da je u vezi s bespravnom gradnjom u Vruji postavila niz pitanja raznim ministarstvima.

– Želim znati zašto država ne štiti ovaj biser Jadrana, ovu uvalu do koje se prije samo brodom moglo doći, a sada je tu taj tzv. požarni put koji se, evo, sad počeo i asfaltirati. Svi mi ovdje, mi paraziti, samo želimo da svi građani Hrvatske imaju jednak tretman – kaže Puljak.

Festivalski program bio je bogat i raznolik. Bauštelac-amater, koji je graditi počeo još s Lego kockicama, Luka Mimica iz obližnjih Mimica,  vodio je radionicu vikend-ziđanja. Prva lekcija bila je kako otvoriti pivo raznolikim alatom za ziđanje. Zatim se prionulo oslikavanju “betonskih nakaza akvarelom” pri čemu je nastalo nekoliko zanimljivih murala. Tijekom performansa “stvarnog Vice Tomasovića i nevidljivog Siniše Labrovića” na betonskom bloku nastala je poruka: “Prorsum filia mihi in mundo venit ego autem timeo mundum pro ea non futurum esse.” S razglasa je išla udarnička “Srce, ruke i lopata” od Pušenja, prigodna “Zemlja” od EKV-a, naravno i himna festivala “Ziđan” od Sinesteta i Alejuandra Buendije.

Za kraj je ostavljen nastup “pučkog pjesnika iz Piska”, imena Boris Dežulović, koji je odrecitirao i otpjevao splet narodnih pjesama začinjenih betonom, asfaltom i devastacijom općenito.

Alkohol se na festivalu nije prodavao, a kasnije smo shvatili i zašto. Uspon prema autu po slavnom “požarnom putu” teško da možete preživjeti pripiti.

Festival na Vruji Foto: RDD

Za kraj, PROGLAS Festivala bespravne gradnje i devastacije prirode u cijelosti:

Prije dvadeset godina snage Stipe Latkovića, uz pomoć domaćih izdajnika, teškom su građevinskom mehanizacijom i pješaštvom okupirale uvalu Vruja. Bezbroj prijava, bezbroj inspekcijskih izvida i pravomoćnih rješenja o rušenju i vraćanju devastirane uvale u prvotno stanje Stipe Latković svih dvadeset godina sustavno ignorira, nastavljajući do danas svoju svirepu agresiju.

Ukratko, na području uvale Vruja – na području koje je ne samo nominalni dio Republike Hrvatske, već i njeno pravno-formalno katastarsko vlasništvo – institucije hrvatske države ne funkcioniraju.

Na području Stipine autonomne oblasti SAO Vruje Republika Hrvatska nema nikakvih ovlasti. Već dvadeset godina uvala Vruja je tako odsječena od Hrvatske i nalazi se izvan njenog ustavno-pravnog poretka, isključena iz njenog teritorijalnog integriteta i suvereniteta.

Mi smatramo da se Hrvatska ne može i ne smije smatrati slobodnom dokle god institucije države ne mogu provoditi njene zakone na cijelom njenom teritoriju.

Zahtijevamo stoga od policije i Oružanih snaga Republike Hrvatske hitnu oružanu intervenciju i oslobađanje okupiranih područja. Zahtijevamo uspostavu hrvatske vlasti nad okupiranim područjem, priključenje Vruje matici Domovini i njen povratak u ustavno-pravni poredak Republike Hrvatske. Zahtijevamo nadalje da se agresoru Stipi Latkoviću sudi po članu 340. Kaznenog zakona RH, koji kaže da će se onaj „tko uporabom sile ugrozi teritorijalnu cjelovitost ili ustavno ustrojstvo Republike Hrvatske kazniti kaznom zatvora od najmanje pet godina“.

Konačno, zahtijevamo i hitan opoziv Zorana Milanovića, jer kao predsjednik Republike Hrvatske i vrhovni zapovjednik Oružanih snaga izravno podržava okupaciju teritorija RH. Tražimo da se Milanoviću zbog toga sudi po članku 341. Kaznenog zakona RH – po kojemu će se onaj „tko prihvati ili prizna okupaciju Republike Hrvatske ili dijela njezinog državnog područja kazniti kaznom zatvora od najmanje pet godina“ – te po članku 351 Kaznenog zakona, koji kaže: „Ako kazneno djelo iz članka 340. počini predsjednik Republike Hrvatske, predsjednik ili član Vlade RH, kaznit će se kaznom zatvora od najmanje deset godina ili kaznom dugotrajnog zatvora“.

Vratimo Vruju građanima Hrvatske, živjela sloboda, živjela slobodna Hrvatska!

U Pisku, 4. srpnja 2021.

Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 kune.

Hvala vam.

1.00 HRK 5.00 HRK 10.00 HRK 20.00 HRK 50.00 HRK 100.00 HRK 200.00 HRK


Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute

Zadnje od Izvješće

Idi na Vrh
X