Drugi dan Brundanja u dvorištu Pivovare Medvedgrad nastupili su Pips Chips & Videoclips, Jura Stublić & Film, Kojoti i Savršeni marginalci.
U doba socijalizma je taj gotovo krajnji zapadni dio Zagreba bio poznat po cementari koja je prašila ‘sve u šesnaest’ i ‘brinula se’ da bolnički plućni odjeli ne zjape prazni. Danas je pak sasvim druga priča. Tik do zauvijek ugasle cementare smjestila se jedna pivovara koja po svom nahođenju zadnjih godina u tom kraju radi na, štono bi se moderno kazalo, turizmu, i to onom glazbenom.
U Pivovari Medvedgrad su shvatili da se u njihovo dvorište može smjestiti glazbeni festival sasvim solidnog kapaciteta. To su s otvorenjem novog pogona prije pet godina i učinili po prvi put proslavivši tada 25 godina postojanja, da bi ove 2024. taj rođendan došao do jubilarnih tri desetljeća rada. Shodno nazivu svog brenda osmislili su simpatičan naziv „Brundanje“ i rezervirali prvi vikend srpnja za okupljanje domaćih rock snaga.
Brundanje su tako u petak otvorili Let 3, Goran Bare & Majke i Jonathan nastupima na velikoj festivalskoj pozornici i u odličnim produkcijskim uvjetima, o čemu je na ovom portalu pisao kolega Tučkar, a dan kasnije se u iste uvjerio i potpisnik ovog teksta, što samo dokazuje onu staru priču da dobar happening zahtijeva i dobre uvjete. Dobri uvjeti se nisu samo ticali produkcije zvuka, već i svega ostalog. U prvom redu; cijena četiri vrste točenih piva iznosila je 3 eura, što Brundanje čini najpristupačnijim festivalom te vrste u metropoli, jer otkad nam je euro platežno sredstvo, uglavnom strepimo da će cijene piva na festivalima i koncertima kopirati standarde nekih drugih zapadnih metropola.
Šankova dovoljno da na njima nema redova. Ponuda street food ponuđača također kapacitetima sasvim dostatna i šarolika. Plaćanje beskontaktno i za njega vam je dovoljna vaša kreditna kartica. Glazbeni program je biran da privuče širi spektar publike, ali ako Brundanje postane redovno godišnje okupljanje (za što mu ništa ne stoji na putu), ima tu prostora i neka mlađa i potentna imena sa scene. No uvjetno možemo za drugi dan reći da je tako i bilo.
Točno u u predviđenih 19:00 sati na pozornicu je izašao najmlađi domaći punk rock bend Savršeni marginalci za koji dobro znamo da praše najstariji repertoar Hladno piva. Po „starom dobrom“ pravilu novinarskih redakcija da urednik zadnji dolazi do informacija, tako je i u ovoj redakciji glavni urednik bio posljednji u redu da vidi i čuje Savršene marginalce uživo. Pa da ne ponavljam sve ono dosad napisano, malo ću izokrenuti rakurs i reći da me šusnuo neki nostalgični trip kad sam čuo sve one pjesme koje sam na koncertima Hladnog piva slušao tijekom devedesetih i sjetio se davnih nastupa u Jabuci, KSET-u, Klubu 88, samoborskom RM-u i inim klupskim prostorima „zaduženima“ za stasanje bendova.
Krmpa za mikrofonom je čovjek mašina, ali jedino takav može otpjevati repertoar suludo brzog tempa. Jest da tu uvijek postoji ono pitanje o eventualnom novom materijalu, ali to je obično naše novinarsko pitanje. Većina publike želi čuti stari i poznati materijal, a dokle god je tako Savršeni marginalci će imati svoju nišu i biti rado viđeni festivalski gosti.
Nakon punk rocka Savršenih marginalaca za blues rock su bili zaduženi Kojoti – također već uhodana bendovska mašina koju je sinoć u isporuci svojih pjesama jedino omela „nova tehnologija“, tj. nešto je bio zakazao sample sitara kojeg se može čuti jedino u psihodeličnoj pjesmi „Izgubljen u svemiru“. I to je potvrđivalo samo ono staro pravilo da su rokeri najsigurniji na stejdžu kad ne ovise o modernoj tehnologiji, već kad su oslonjeni na rad svojih ruku. Pored „Hodala je pola metra iznad zemlje“ vrhunce su donijele i Kojine „Trese, lupa, udara“ i „Ona se budi“. Ovaj potonji reggae klasik Šarla akrobate gitarist Davor Viduka je zaodjenuo u prilično upečatljivo zvučno ruho, Alen Marin ga otpjevao čisto u visokoj lagi i reakcija dakako nije izostala.
No cijeli show drugog dana „ukrao“ je Jura Stublić, jer je izašao iz koncertnog okvira i ad hoc ušao u domenu stand up komičara. Ovo „ad hoc“ je bitan detalj jer se tu dolazi do onog momenta kad se može pričati o terminu „rođenog frontmena“ oliti karizmatika, jer jedino takvi iz nemogućih situacija izlaze kao pobjednici. Svi drugi koji ne spadaju u tu kategoriju obično budu posramljeni.
Nemoguća situacija kod Jure Stublića nije došla zbog eventualnih produkcijskih problema (toga nije bilo), već zbog samog Jure, odnosno njegovih godina koje mu ne dozvoljavaju da upumpa u publiku energiju koju bi htio, a svaka duša u publici jučer je vjerovala da je on to htio.
Od samog početka koncerta mu se vjerovalo da želi ostaviti srce na bini točno onako kako je pjevao u pjesmi „Srce na cesti“. Svako njegovo obraćanje s „braćo i sestre“ dočekivano je s ovacijama, ali je u drugom dijelu počeo sve češće odlaziti s pozornice prepuštajući lead ulogu gitaristi i pjevaču Borni Čopu, no i tu je opet postizao skor sa svakim novim teatralnim povratkom na pozornicu. Jura Stublić je čovjek koji možda najviše od svih na svijetu dolazi na pozornicu i publika na svaki taj dolazak reagira s još većim oduševljenjem. Djevojke skaču i plešu, a baš na poziciji na kojom sam stajao se okupio, najbolje je reći: „navijački zbor Dinamovaca“ koji je svako malo skandirao: „Jura, volimo te!“, a Jura je „tumbao“ sve highlighte svoje karijere, od Azre, (poručujući da iako ga Johnny Štulić najviše mrzi na svijetu da ga on pak najviše voli na svijetu), preko „Neprilagođen“ do pjesme „Bili cvitak“.
Glavni stand up cirkus nastao je u trećoj četvrtini nastupa kad je Jura sve učestalije gledao na sat, te vjerojatno preuranjeno odlučio predstavljati članove benda. Tada je krenula petnaestminutna stand up pišurija koju je teško dosljedno prepričati. Muzičari pratećeg Filma su vjerojatno mislili da će to biti klasično predstavljanje u kojem će svatko odsvirati neki minijaturni solo i nastaviti dalje, ali nije bilo tako.
Klavijaturist kojeg u bendu zovu Ludwig Van morao je svirati „Insomniu“ Faithlessa nakon što je mislio da će se provući samo s uvodom Beethovenove Pete simfonije, da bi potom od Jure doznali da je vrsni anesteziolog i „da se svi kojima treba anestezija se trebaju (poslije koncerta) javiti njemu“. S predstavljanjem bubnjara je bilo još luđe, obzirom da je on kamenoklesar koji radi nadgrobne spomenike, pa smo saznali sve Jurine želje o svom nadgrobnom spomeniku.
„Ja sam prvo s njim dogovorio da mora isklesati moj kip, pa sam odlučio da moram biti na konju, a onda da je najbolje da bude samo konj“, izazivao je Stublić salve smijeha na svoj račun. Dok je došao do Borne Čopa u predstavljanju već su svi zaboravili na koncert, pa kad je opet pala odluka da se nešto treba odsvirati „navijački odjel“ je upalio i bengalke da bi sve na kraju bilo okrunjeno s „Ljubav je zakon“ koja je potpuno zapalila publiku.
Pips Chips & Videoclips su nakon toga imali najbolji zvuk, a bend koji je protekle dvije sezone uspješno zatvorio svoju „best of“ fazu i okrunio je koncertom na Šalati, neumoljivo je krenuo u startu s pjesmama s novog albuma „Vesna“, odnosno s „Većinom“.
Zvučali su napucano kao neki britanski bend, no obzirom na festivalske prilike Brundanja, publika je počela reagirati tek na taktove „Seks u školi“. Naravno da je kasnije omjer novo:staro otišao u korist starih singalong zgoditaka, ali dobro je bilo čuti da pjesme s „Vesne“ odlično gruvaju s velike pozornice, kao što su gruvale i jesenas na nizu koncerata u Saxu. Po svoj prilici će se i one primiti s vremenom u širem auditoriju, no osobno sam uživao upravo u tom materijalu jer Dubravko Ivaniš je uvijek najbolji kad vodi bitke za nove pjesme. Naravno da bengalske vatre nisu izostale ni na koncertu Pipsa…
Sve skupa gledano, Brundanje itekako ima dobre pozicije za novo izdanje i iduće godine. Još samo da oni koji su nadležni za ugaslu cementaru shvate da bi bilo dobro da u tom prostoru izađu u susret festivalu i eventualno ponude parking svima zainteresiranima. Onda bi bilo mjesta u post festumu i za pohvalu tog ex-Yu giganta u sasvim novoj ulozi.
Saznajte više:
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
