Filip Pavić ‘Terra Incognita’ – porinut prema Porinu

‘Terra Incognita’ ne otkriva toliko novih i uzbudljivih teritorija na neiscrtanoj mapi svijeta instrumentalne glazbe, ali svakako u devet pjesama donosi gotovo sat vremena ugodno oslikanih glazbenih pejzaža koji pružaju zadovoljstvo ušima i duši.

Filip Pavić “Terra Incognita”

Gitarist Filip Pavić svakako pripada kategoriji onoga što će se javnosti prikazivati kao “mlada nada hrvatskoga jazza”, prije svega zato što iza sebe već i ima nagradu Status spomenutog naziva, ali i diplomu jazz gitare s bečkog sveučilišta kao i niz suradnji s prominentnim imenima svjetskoga jazza te onih s domaćim kantautorima s vazda bujajuće alternativne scene kao što su Luce, J.R. August ili Nina Romić. Kao samostalni izvođač Filip je prošli mjesec stupio sa svojim premijernim albumom “Terra Incognita” objavljenim za Croatia Records i već sada se može pretpostaviti kako je riječ o glazbeniku koji će ostaviti trag na domaćoj sceni.

Za potrebe ove ploče Filip je angažirao sastav koji uz njega čine mladi slovenski saksofonist Jaka Arh, kontrabasist Zvonimir Šestak, bubnjar Borko Rupena, te zvijezda koja se posebno ističe, Matija Dedić na klaviru. Album je snimljen Sloveniji u studiju producenta Roka Lopatiča kojeg možda najbolje znamo kao člana trenutne postave Laibacha. Dodamo li tome da su za minimalističko vizualno rješenje zaduženi mladi fotograf Denis Butorac i dizajner Stanko Kostić, jasno je da je riječ o projektu koji se pri svojoj realizaciji u velikoj mjeri oslanja na energiju i svježinu mladenačke kreativnosti.

Ta činjenica, kao i sam naslov ploče, mogle bi uputiti na preuranjen zaključak kako je riječ o albumu koji je mnogo manje povezan s tradicijom nego je to doista slučaj. “Terra Incognita” ne otkriva toliko novih i uzbudljivih teritorija na neiscrtanoj mapi svijeta instrumentalne glazbe, ali svakako u devet pjesama donosi gotovo sat vremena ugodno oslikanih glazbenih pejzaža koji pružaju zadovoljstvo ušima i duši. Pretežno je riječ o baladama kojima je autor sam Pavić. Zvuk njegove gitare je mek i prijemčiv, a Filip uspješno izbjegava zamku u koju često upadaju gitaristi predvodnici bendova koji pretjerano ističu svoje glazbalo u odnosu na ostatak sastava. Pavić tako često prepušta glavnu riječ Dedićevim tipkama ili Arhovom saksofonu, a svoj doprinos stapa s pozadinskom zavjesom.

Iz baladnih pejzaža koji čine najveći dio albuma izvlači nas tek poneki energičniji istup kakve nalazimo u “Emptiness Dancing” ili “Cognitive Disonance”, no prevladava dojam da je riječ o kolekciji smirujućih brojeva s težištem na tankoćutnost izvedbe i autorskog rukopisa. Od ostatka materijala najviše se izdvaja završna skladba “Jutros mi je ruža procvjetala”, jedina koju autorski ne potpisuje Filip, već srpski skladatelj Petar Tanasijević, premda bi, prema sastavu, ovo mogla biti i neka vanvremenska, tradicionalna melodija. Pavić na ovoj izvedbi raspušta bend i uzima akustičnu gitaru na kojoj otkriva posebno umijeće i kvalitetu tona u toj mjeri da bismo vrlo rado voljeli čuti i cijeli njegov album akustične etno glazbe.

Nema sumnje da “Terra Incognita” najavljuje dolazak novog teškaša na gitarističkoj jazz sceni i od Filipa ćemo zasigurno čuti još mnogo zanimljivih i vrijednih izdanja u nadolazećim godinama. No, prije svega, Pavić bi trebao dobro promotriti svoju dnevnu sobu u potrazi za policom koju će raščistiti prije dodjele sljedećih Porina, jer ovo je glazba kao po mjeri skrojena za uspjeh na toj manifestaciji. Koliko god to kome u ovoj fazi, ako još išta uopće, značilo.

Ocjena: 7/10

(Croatia Records, 2019.)

Zadnje od Recenzija

Idi na Vrh
X