Michael Haneke svojim novim ostvarenjem ponovo podiže redateljsku ljestvicu svojim kolegama.
Najnoviji uradak Michaela Hanekea, film “Ljubav”, priskrbio mu je već drugu Zlatnu palmu u karijeri i učvrstio njegov status jednog od najuzbudljivijih filmaša današnjice i vodećeg europskog redatelja. Ukoliko ste ljubitelj Hanekeovog rada, “Ljubav” možda i nije nešto što biste od njega očekivali i iznenadit ćete se ukoliko očekujete nešto tematski slično njegovim prethodnim filmovima. Da, njegova prepoznatljiva intrigantnost, punokrvnost i brutalnost i dalje su prisutni, i film je u drugoj polovici prilično mučan za gledanje, no Haneke ovog puta pokazuje koliko može biti i sentimentalan i topao i mislim kako nikad nije bio ovoliko intiman, neposredan i jasan.
Priča započinje provaljivanjem policije u stan gdje nalaze mrtvo tijelo starice. Vraćamo se malo u prošlost. Stariji bračni par pri povratku u svoj stan s koncerta, pronalazi obijenu bravu. Tek nonšalantno raspravljaju o provali kao da se ništa ozbiljno nije dogodilo i to im uopće ne pokvari raspoloženje. Jasno je da su zajedno već desetljećima, da imaju stabilan i lijep odnos i zajedničke interese, razumiju se i uživaju u međusobnom druženju i svojim malim svakodnevnim ritualima. Invazija na njihov dom dolazi međutim u mnogo težem obliku od provale i Haneke kao da ih u tom trenutku potiho zaključava u stan i nadvija nad njih crne oblake.
[youtube]http://www.youtube.com/watch?v=6Tuc3zjvJU8[/youtube]
Prvo se tijekom noći Anne (Emmanuelle Riva, publici vjerojatno najpoznatija iz filma “Hiroshima Mon Amour”) probudi i nepomično sjedi u krevetu gledajući u nepoznato, a zatim ujutro, za doručkom, na trenutak potpuno odluta mislima. Georges (Jean-Louis Trintignant, zvijezda Bertoluccijevog filma “Il Conformista”, Rohmerovog “Ma nuit chez Maud, “Trois Couleurs: Rouge” Kieslowskog i “Z” Coste-Gavrasa, za kojeg je prije čak 43 godine osvojio u Cannesu nagradu za najboljeg glumca) pokušava doprijeti do nje, briše ju hladnim oblogama, no Anne kao da je potpuno nestala duhom. Zabrinut i prestrašen pokuša otići do telefona pozvati pomoć, no Anne dođe k sebi. Ne prisjeća se međutim da se desilo išta od onoga što joj Georges ispriča.
Haneke svoje vještine pokazuje već na samom startu. Scena za stolom intenzivna je i nabijena emocijama i tenzijom kakvog vrhunskog trilera, a Anne i Georges od tog trenutka do kraja filma nalaze se na njima nepoznatim mjestima, u istim, a opet suprotstavljenim ulogama – u borbi za život i borbi za dostojanstvenu smrt, pokušavajući naći snage nositi se sa novozadanim im ulogama, u čemu briljiraju Riva i Trintignant, maestralno se prepuštajući svom liku do krajnjih granica i demonstrirajući svu raskoš svog talenta.
Trintignantov lik očajnički pokušava uhvatiti ono što je ostalo od Anninog života, ne nalazeći vremena za tugovanje, a do kraja filma, Riva kao da je izbacila sav život iz svoga tijela. Njihova naborana lica pričaju beskrajne priče, upoznajemo ih kroz detalje, a povezanost glavnih likova čvrsta je i moćna do posljednjeg trenutka. Ovo je filmsko stvaralaštvo na svom vrhuncu, a Haneke ponovo podiže ljestvicu svojim kolegama. Pobjegao mu je Oscar za najbolji strani film za film”The White Ribbon”, no gotovo sam siguran da je ovo pravo vrijeme i pravi film.
Ocjena: 10/10
(Les Films du Losange, Wega Film, X-Filme Creative Pool, 2012.)
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
