Finale Valamara – Tom Harrell očarao, a Nils Landgren razgibao publiku

Porečki otok Sv. Nikola opet bio je glavno poprište zbivanja Valamar Jazz Festivala. Ovog puta sva očekivanja su premašena. Ishod nije mogao biti bolji.

Tom Harrell (Foto: Walter Thompson)

Posljednja večer 2. Valamar Jazz Festivala ponudila je dvostruku kulminaciju. Prva je bila nastup Tom Harrell Quinteta, koji se ujedno može smatrati i najboljim jazz nastupom ovogodišnjeg izdanja jazzerskog festivalskog druženja u Poreču, dok je šlag na tortu bila uspješna plesna animacija publike od strane Šveđanina Nilsa Landgrena i njegovog Funk Unita.

Koncert Toma Harrella ujedno je bila i demonstracija životne borbe ovog izuzetno talentiranog trubača koji je u svojoj karijeri svirao s mnogim značajnim imenima jazz svijeta i nastupio na gotovo svim eminentnim festivalima. Zbog teške bolesti koja ga je zadesila Harrellova pojava na pozornici se neupućenima iz publike činila čudnom zbog njegove mirnoće, ali svaki put kad je zasvirao trubu ili krilnicu stvarao je magiju.

Njegov izričaj kao da je spoj dugih ispuhivanja karakterističnih za Milesa Davisa kao i nenadanih harmonijskih ekspresija kojima je emocije oblikovao na plastičan i sebi svojstven način. Truba je za njega trenutni izlazak iz teške životne situacije – instrument potpune emotivne transformacije, kroz nju doslovce egzaktno i s lakoćom progovara iz duše i komunicira s pratećim sastavom kao i s publikom. Sve ono što mu otežava verbalnu komunikaciju, instument mu liječi čim ga prinese ustima.

Tom Harrell Quintet (Foto: Walter Thompson)

Publika je to itekako osjetila. Prilikom izvođenja tihih dijelova pjesama ili u pauzama istih vladala je skoro neprirodna tišina. Nije se mogao čuti uobičajeni žamor. Čista grupna empatija na djelu, koja je kulminirala toplim i glasnim aplauzima i uzvicima odobravanja svaki put kad bi moće solo dionice zaparale zrak.

Harrellov kvintet je naime prilično glasan sastav gledano u okvirima jazza. Bubnjar Jonathan Blake nije štedio svoj instrument, a instrumentalne katarze su proizvodili i saksofonist Wayne Escoffery i klavirist Danny Grissett. Uigrani Harrellov sastav je u sat i pol publiku uspješno proveo kroz razdoblja i stilove jazza od bebopa i modern jazza do brazilskog jazz izričaja. Na kraju tog izvanserijskog nastupa Harrell je polako prišao mikrofonu i jedva čujni glasom rekao: „Hvala.“ Mi mu se također samo možemo zahvaliti još više na izvanrednoj izvedbi i koncertu koji je priredio.

Da je kojim slučajem nakon Tom Harrell Qunteta festival trebao zatvoriti neki drugi jazz izvođač situacija sigurno ne bi imala toliko dobar ishod kao u  slučaju kad je posljednji nastupio Nils Landgren Funk Unit. Naime riječ je o grupi koja nosi laskavi epitet najbolje europske funk grupe koju predvodi iskusni švedski trombonist Nils Langren koji je dao intervu i novinaru ovog portala (a na repertoaru će se naći u danima koji slijede). Ta kombinacija za završetak festivala bila je dobra jer je time umjetnička direktorica Tamara Obrovac napravila dobru pripremu terena da se na kraju sve pretvori u rasplesano slavlje, što se i dogodilo. Dalje>>

Zadnje od Izvješće

Idi na Vrh