Da je Fit početkom devedesetih snimio još koji album s dva-tri hita postali bi jedan od najpopularnijih jugoslavenskih bendova, izjavio je neki od sugovornika, čini mi se Dejan Cukić, u dokumentarcu ‘Rock’n’roll je kriv za sve’, nazvanom prema pjesmi kojom su u četvrtak započeli koncert u Malom pogonu Tvornice kulture.
Nisam siguran koliko se s tom tvrdnjom mogu složiti – kvaliteta riječke četvorke (danas petorke) nikad nije bila upitna, ali su je prepoznavali samo u nekim dijelovima, bolje rečeno nekim gradovima bivše nam države. Tako su, s iznimkom Rijeke, uvijek bolje prolazili u Srbiji, gdje su za PGP RTB i izdali prve ploče, zbog čega je raspadom zemlje naglo bila zaustavljena i njihova, u svakom slučaju obećavajuća karijera.
Među tim gradovima koji su ih voljeli nikako nije bio Zagreb, barem ako je suditi po nekim stvarno slabo posjećenim koncertima poput onoga u Boogaloou, održanog nedugo po objavljivanju vrlo solidnog povratničkog izdanja “2011”. Vjerujem da im je slika s pozornice sinoć zato izgledala puno ljepše pošto je manji prostor kluba u Šubićevoj bio fino popunjen, skoro bez iznimke onima koji opus grupe dobro poznaju.
Davor Lukas, uz gitarista i autora muzike Zorka Opačića danas jedini član postave iz osamdesetih, zahvaljujući tome je na većini pjesama imao na desetke pratećih vokala, sve što su odsvirali ispratili su glasni aplauzi i povici odobravanja, a to je ujedno i ono što je nedostajalo na dosadašnjim nastupima kojima sam prisustvovao.
Aktualna postava s dvije gitare polako, ali sigurno briše pop iz njihove glazbe – Fit su, naime, uvijek kategorizirali kao pop-rock ili gitaristički pop, no ono što smo čuli u četvrtak bilo je osjetno žešće nego na studijskim snimkama, čak i onim ‘rimejkanima’ za potrebe aktualne kompilacije kojom su obilježili 40 godina postojanja.
Ta kompilacija, kao i ovaj koncert, iznova je podsjetila da iza sebe imaju barem desetak sjajnih stvari, bilo da je riječ o ‘ljubićima’ poput „Daj mi ruku“, „Zaboravit ću sve“ ili malo artističkije nastrojenim brojevima „Rijeka“ i „Veliki grad“. Ove druge koliko-toliko opravdavaju nekadašnje usporedbe s Ekatarinom Velikom, pospješene i time što je Milan Mladenović bio producent debitantskog im albuma „Uz rijeku“.
Njega su se sjetili i obradom „Ti si sav moj bol“, a posvetu je dobio i Milan Delčić-Delča (U škripcu) čiju su „Siđi do reke“ također sinoć izveli. Premda obadvije volim, moram priznati kako bih radije da su umjesto njih u set-listu uvrstili još neku od vlastitih, ponajprije „Ritam promjene“, prvu pjesmu koju su ikad objavili, i to na kultnoj kompilaciji „Rijeka-Paris-Texas“.
„Mačku“, svoj daleko najveći hit, na bisu su i reprizirali, nije dakako izostala ni „Zvoni telefon“, obrada The Nervesa koju su u evergreen pretvorili Blondie, kao ni možda manje poznate, ali protokom vremena prilično neokrznute „Uživaj“ ili „Bubanj“.
Spomenuto „best of“ izdanje više je tjedana provelo na vrhu liste najprodavanijih, što s obzirom na današnje tiraže ne znači previše, no ipak budi nadu da će Fit dobiti natrag barem malo onoga bez čega je ostao u ratnom vihoru ranih devedesetih. Pritom naravno ne mislim da će zauzeti pozicije koje su im tada izmakle, već da će sljedeće zagrebačke koncerte održavati u većim i punijim prostorima. Zaslužili su.
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
