Flogging Molly u Zagrebu – nenadmašni irski punk rock tulum

Flogging Molly su nas posjetili treći puta u tri godine i napravili ono što najbolje znaju – veselicu za pamćenje uz atmosferu koja se rijetko može doživjeti.

Flogging Molly (Foto: Tomislav Sporiš)

Razmišljajući unaprijed o još jednom u nizu koncerata Flogging Molly u Zagrebu, sjetio sam se jednog od naših eminentnih glazbenih kritičara i novinara Zlatka Galla, točnije njegovog izvještaja s nikad odsviranog koncerta Gibonnija koji je objavljen u jednom od tiskanih medija. Razlog tome je što sam bio uvjeren da bih i bez odgledanog večerašnjeg koncerta mogao napisati izvještaj, a da gotovo uopće ne bih pogriješio u opisu događanja. Upravo tako je i bilo.

No, krenimo od početka.

Nije čest slučaj da u Zagrebu imamo prilike tri godine zaredom gledati isti band. Upravo to su nam priuštili irsko-američki celtic-punk brijači Flogging Molly. Priča je započela 2009. nastupom pred više od dvije i pol tisuće razgaljenih ljudi u dvorištu Studentskog centra kada je i započela obostrana ljubav. Band je ostao zapanjen brojnošću fanova koji su ih ovdje dočekali i odličnom atmosferom, dok su fanovi doživjeli pravu, iskrenu i punokrvnu svirku, nakon koje su svi bili izuzetno zadovoljni.

Već sljedeće godine imali smo ih prilike opet pogledati u sklopu  T-mobile InMusic festivala i to na samom zatvaranju. Iako im se termin preklapao s headlinerima Massive Attack, rekao bih da se ispred njihove pozornice skupio impozantan broj poklonika (možda i više od 3000) koji su odlučili da bi radije za kraj festivala pogledali živahnu i energičnu folk-punk rasturačinu, nego trip hop veterane koji su pomalo spuštali atmosferu na glavnom stageu. Tko je tako odlučio, nije požalio – sve se odigralo po sličnom scenariju kao i na premijernom nastupu s dodatkom vrhunskog razglasa koji je dodatno obogatio ionako besprijekoran nastup.

I tako dolazimo do njihovog trećeg pojavljivanja pred zagrebačkom publikom. Band je stigao dan ranije i s time su nas upoznali u kratkoj poruci objavljenoj na njihovoj Facebook stranici – „Enjoying our Monday with a day off in beautiful Zagreb, Croatia.” – što je bio dobar znak jer slobodan dan u prenatrpanim turnejama uvijek dobro dođe za opuštanje i akumulaciju energije.

Dok se većina posjetitelja još zagrijavala u obližnjim kafićima i parkovima uz široku lepezu alkoholnih pića, na pozornicu su izašli La Plebe. Radi se o američkom latino-ska-punk bandu koji je odradio žestoki  uvod za ipak solidan broj ljudi koji su odlučili ranije ući u dvoranu.

Otprilike pola sata nakon njih na pozornicu su stupili Flogging Molly i ozbiljno uzeli stvar u svoje ruke. Otvaranje je bilo s “The Likes Of You Again” čime je započelo totalno ludilo u krcatom Boogaloou. Više od 1500 ljudi glasom i skakanjem pratilo je Dave Kinga i njegovu razigranu trupu. Nako nje su između ostalih sljedile “Speed Of Darkness” s novog albuma, provjerena i hitoidna “Requiem For A Dying Song”, pjesma za organizatora koncerta Igora – “Selfish Man”, a vrhunac prvog dijela koncerta bila je “Drunken Lullabies” koju je Dave najavio kao pjesmu o miru. Nakon toga je slijedio naramak obiteljski posvećenih pjesama.

Flogging Molly (Foto: Tomislav Sporiš)

Krenulo je s “The Wanderlust” prije koje smo saznali da obiteljski korijeni njegove supruge, ujedno i multiinstrumentalistice u grupi Bridget Regan, dolaze iz Hrvatske, a nakon nje “Factory Girls” posvećena Dave-ovoj baki koja, ako sam dobro čuo, uskoro puni 90 godina. Odsvirane su i nezaobilazne “Tobacco Island”, “Devils Dance Floor”, “Salty Dog”, “The Worst Day Since Yesterday” te “If I Ever Leave This World Alive” koja je bila popraćena gromoglasnim, možda i najboljim pjevanjem publike na cijelom nastupu.

U mnogo navrata publika je dobila epitete kao što su “beautiful” i “wonderful” što ove večeri nikako nije bilo izrečeno samo kurtoazno. Ni najdraže alkoholno piće banda, ali i većine u publici koje je znatno doprinijelo uzavrelom raspoloženju nije ostalo nespomenuto – za pivo je Dave rekao, ispijajujući po ‘ko zna koji puta iz limenke, da je “very tasty beverage”.
S novog albuma mogli smo još čuti najavni singl “Don’t Shut ‘Em Down”, zatim “Revolution” koja je posvećena svim nezaposlenima i lijepu baladu “So Sail On”. Nove pjesme su se fino uklopile u koncertni materijal, što i ne čudi jer puno ne odudaraju od standardnog zvuka koji njeguju Flogging Molly.

“Rebel Of The Sacred Heart” je predstavio kao pjesmu o katoličkom mladiću, dok je “Devils Dance Floor” izazvala potpuni kaos na ionako prenapučenom podiju, uz nezaobilazno pivsko tuširanje.

Poslije “Whats Left On The Flag” uslijedio je jedan od najuvjerljivijih poziva na bis u navijačkom stilu, kojega se ne bi posramili ni Bad Blue Boys-i, a na koji je band odgovorio s “Float”, naslovnom pjesmom predzadnjeg albuma i “Seven Deadly Sins” s kojom je koncert, nakon sat i četrdesetpet minuta došao kraju. Uz paljenje svjetala, s razglasa je puštena “Always Look On The Bright Side Of Life” koja je, čini se, integralni dio nastupa tijekom koje su raspremani instrumenti, a većina članova grupe je još ostala na pozornici i zajedno s publikom otpjevala cijelu pjesmu.

Nakon ova tri upečatljiva nastupa, mogla bi nastupiti kraća pauza u međusobnom druženju, što bi vjerojatno bilo poželjno, iako ukoliko se nekim slučajem objavi koncert Flogging Molly i u slijedećoj koncertnoj sezoni, neće se puno razlikovati od ovoga. Bit će to nezaboravan tulum, a za izvještaj ćemo angažirati Zlatka Galla.

Zadnje od Izvješće

Idi na Vrh