Vratio se Walter. To je bila najvažnija dojava iz tabora Foals prije početka nove europske turneje koja će ih dovesti na premijerni zagrebački solo gig 23. lipnja na stadionu Šalata.
Nakon pet-šest godina izbivanja basist Walter Gervers opet je u bendu. Na njegovoj poziciji imali su vrlo kvalitetne, ali ipak privremene zamjene. Najprije im je kao ispomoć uletio manchesterski frend Jeremy Pritchard iz Everything Everything, viđen u onoj moćnoj postavi na INmusicu 2019, a zatim je došao Jack Freeman iz australskog trija Jagwar Ma da bi s njima odsvirao koncertnu promociju posljednjeg albuma „Life Is Yours“ i lanjsku festivalsku sezonu.
Gerversov povratak dogodio se u dosta bitnom momentu za Foals pošto su se u međuvremenu oprostili od još jednog člana originalne postave. Klavijaturist Edwin Congreave napustio je bend tijekom pandemijskog zastoja da bi se napokon posvetio postdiplomskom studiju ekonomije na Cambridgeu. Zamjena za Edwina u novoj koncertnoj formaciji je Joe Price, a šesti čovjek na stejdžu je već standardni perkusionist i elektroničar Kit Monteith.
Premda kohezija nije bila nimalo narušena ni kad su u studiju ostali na tri od pet, u promotivnoj kampanji za album „Life Is Yours“ svaki foto session Yannisa Philippakisa, Jimmya Smitha i Jacka Bevana ipak je izgledao kao lagano osipanje stare ekipe. S Walterom na basu jednostavnije je prenijeti poruku fanovima da Foals nastavljaju utabanim stazama. Na aktualnim set listama rotiraju oko 25 pjesama i tu nema neočekivanih naslova, osim „Milk & Black Spiders“ s albuma „Holy Fire“ koja je prvi put nakon 2014. uvrštena u redovni koncertni repertoar.
Sa šireg popisa na svakom gigu obično selektiraju 15-17 pjesama. Za otvaranje uzimaju aktualnu „Wake Me Up“ ili stariju „Snake Oil“, dok za bis ostavljaju „Inhaler“ i „Two Steps, Twice“. Uvijek će odsvirati hitove „My Number“, „Mountain In My Gates“ i „Spanish Saharu“, a samo ponekad „Black Gold“ ili „A Knife In the Ocean“. U svim kombinacijama koncertni nastup Foals donosi presjek impozantne diskografije u kojoj doista nema slabog albuma, makar bi dvodjelni „Everything Not Saved Will Be Lost“ iz 2019. bio privlačniji da su ga malo pokratili i prepakirali u jedno izdanje.
Studentska momčad koja se okupila 2005. u Oxfordu i entuzijastično zabrijala kako će jednog dana napraviti nešto veliko u maniri proslavljenih sugrađana iz Radioheada odavno je ostvarila mladalačke snove. Prije Foals Yannis i Jack svirali su u math rock triju The Edmund Fitzgerald, Walter i Jimmy iskrcali su se iz sasvim nepoznatog benda Face Meets Grill, a nešto više kredita imao je samo njihov prvi pjevač Andrew Maers koji je ranije snimio dva EP-ja s post hardcore sastavom Youthmovies.
Debitantskim singlom „Try This on Your Piano“ Foals nisu nikoga uspjeli impresionirati pa je obeshrabreni Andrew ubrzo prestao dolaziti na probe. Ulogu frontmena preuzeo je gitarist Yannis Phillippakis, student engleske književnosti, rođen 1986. na grčkom otoku Karpatos. Odrastao je u Oxfordu uz ploče Pixiesa i Nirvane, a kad je krenuo na faks počeo je slušati muziku kakva se nije vrtjela na studentskim tulumima, poput ambijentalnog krauta Moebiusove i Roedeliusove grupe Harmonia i minimalističkih kompozicija Stevea Reicha.
Yannisovo istraživanje eksperimentalnog zvuka postat će dragocjeno u kasnijim, kompleksnijim izdanjima Foalsa, ali najprije su morali potegnuti adute za osvajanje alternativnih plesnih podija. Drugi singl „Hummer“, objavljen 2007. na londonskom indie labelu Trangressive, nikako nije mogao proći nezapaženo jer je zvučao kao najkonkretniji engleski odgovor na famozne njujorške dance punk bendove The Rapture i Radio 4. Do kraja „pripremne“ godine Foals su imali preko 50 svirki i zapažen ulaz na UK top 40 s četvrtim singlom „Ballons“.
Za snimanje nastupnog albuma „Antidotes“ u Brooklynu uspjeli su dobiti top producenta Davea Siteka iz TV On The Radio, međutim nisu bili potpuno zadovoljni njegovim doprinosom pa su sami intervenirali na finalnim miksevima. Dodatni zahvat itekako im se isplatio jer je „Antidotes“ u prvom tjednu prodan u 25.000 primjeraka i plasiran na treće mjesto UK album charta. U dokumentarcu o oxfordskoj indie rock sceni „Anyone Can Play Guitar“ Foals su portretirani uz Radiohead i Supergrass, što je bio još jedan rani signal da na njih treba ozbiljno računati. Naravno, pod uvjetom da ih ne pogodi staro prokletstvo drugog albuma.
Nakon Siteka angažirali su daleko manje razvikanog producenta Lukea Smitha iz londonskog benda Clor s kojim su snimili materijal za „Total Life Forever“. Na tom albumu su perfektno spojili indie, prog i math gitare s ambijentalnom i plesnom elektronikom, a Yannisov vokal je znatno skuliraniji i više ne zvuči kao nadvikivanje s frontmenom The Rapture. U konačnici drugi LP bio je po svemu zreliji od prvog, s kulminacijom u briljantnoj sedmominutnoj ambijentalno-psihodeličnoj kompoziciji „Spanish Sahara“. Pobrao je nominaciju za prestižnu nagradu Mercury i pripremio teren za dugoročni major label deal s Warnerom.
Nedostajali su samo hitovi za velike pozornice, a to će se riješiti s „My Number“ i „Inhaler“ na trećem albumu „Holy Fire“ (UK #2, AUS #1). U produkciji prekaljenog tandema Mark Ellis – Flood & Alan Moulder uboli su još izvrsnih pjesama, poput „Late Night“, „Out of the Woods“ i „Milk & Black Spiders“. U toj fazi Foals su se nametnuli kao vrhunska live atrakcija, čemu smo svjedočili na INmusicu 2014. Prethodnu godinu zaključili su s 150+ gigova i tu su već postigli preciznost Pink Floyda. Četvrti album „What Went Down“ najavljen je novim velikim hitom „Mountain at My Gates“, a popisu nezaobilaznih favorita pridodana je jedna od njihovih najjačih pjesama „Birch Tree“.
Internacionalni proboj, izveden u kombinaciji s producentom Arctic Monkeysa Jamesom Fordom, potvrđen je visokim plasmanima na gotovo svim europskim top listama, a po prvi put i ipak samo donekle na Billboard album chartu. Walter Gervers odjavio se nakon još jedne maratonske svjetske turneje. Oko njegovog odlaska nisu zabilježene nikakve tenzije, samo je početkom 2018. došla obavijest da je napustio bend. Već započeto snimanje materijala za „Everything Not Saved Will Be Lost“ nastavljeno je prema planu. Bas je odsvirao Yannis, a produkciju su Foals odradili sami i to s impresivnim rezultatima, pogotovo na udarnim singlovima „Exits“, „In Degrees“ i „On the Luna“.
Konceptualni dvodjelni album najviše ih je približio žešćim rokerima, ali gromoglasne kanonade kao što je „Black Bull“ ipak neće postati njihov trademark. Najavljujući sedmi album „Life Is Yours“ Yannis je istaknuo kako više nisu zainteresirani za snimanje heavy rock pjesama. Izlazak iz lockdowna, koji im je upropastio dvije koncertne sezone, obilježili su ultimativno plesnim funky singlom „Wake Me Up“ na kojem Talking Heads susreću Princea, dok su veći dio albuma prošarali poletnim melodijama i disco rock ritmovima.
U međuvremenu su na trodjelnoj kompilaciji „Collected Reworks“ objavili čak 43 remiksa starijih pjesama na kojima su radili renomirani dancefloor stilisti kao Hot Chip, Rufus Du Sol, Ewan Pearson, Solomun, Purple Disco Machine, Jono „Jagwar“ Ma, Alex Metric, Flight Facilities, Mount Kimbie i Kieran Hebden/Four Tet. Prog rock epopeja zasad je završena, vrijeme je za plesnjak.
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
