Na prvom albumu ‘Dogrel’ brutalno su skicirali život na ulicama Irske, na ‘A Hero’s Death’ o udaljavanju od svega toga, na ‘Skinty Fia’ o tome što znači biti Irac u inozemstvu – točnije Londonu, da bi na četvrtom albumu ‘Romance’ ušli na najskliskiji teren za bendove današnjice – onaj na kojem se ili pada ili postaje još veći.
„Možda je romantika mjesto“, pjeva Grian Chatten tako već u naslovnoj „Romance“, pjesmi koja otvara ovaj album koji se u mnogočemu razlikuje od tri prijašnja uratka i time zacrtava tematsku putanju ostatka materijala.
Tema ljubavnih odnosa često zna značiti da su bendovi u inspirativnom smislu ispražnjeni i da posežu za više-manje sigurnim motivima kako bi napravili pomak tamo gdje pomaka obično nema, posebno ako su se ti bendovi, poput Fontaines D.C., probili žestokom društvenom kritikom. Ući u romantiku, znači uplovljavanje u sigurne luke dokonosti. Ovako, ovlaš, s poznavanjem njihovog puta i vrtoglavog uspjeha na koji ih je 2022. doveo album „Skinty Fia“ moglo bi se pomisliti da su Fontaines D.C. prešli svoj kreativni zenit i da nemaju ničeg pretjerano novog i uzbudljivog za reći, posebno ako se uzme u obzir da je jezgra benda prije par godina „pukla“. Naime, gitarist Carlos O’Connell posvetio se bračnom životu i dobio prinovu u Španjolskoj, Grian Chatten je brijao po Los Angelesu, Connor Deegan po Parizu, a novi album nikome od njih nije bio ni u primislima, jer kad se dogodi uspjeh kakav su imali sa „Skinty Fia“ albumom, obično je duga pauza najbolji recept u biznisu.
No na sreću, razdvojenost ih je učinila privrženima razmišljanju o bendu, te je svaki u svom smjeru eksperimentirao s onim što bi u skorašnjoj budućnosti mogli predstaviti kolegama. Session u Maida Valeu u ožujku 2022. postavio je prve temelje za album „Romance“, a pjesmu „Favourite“ (koja zatvara album) snimili na telefonu, te shvatili da imaju i novi uzbudljivi zvuk benda. Chattena je to u potpunosti ponijelo, te je u kratkom roku napisao tekstove za 11 pjesama, ali je izgleda bilo ključno to što ih je poslao ostatku benda od kojeg je zatražio da ih reduciraju u izričaju po potrebi i naprave pitkijima ako za to osjete potrebu. Tu frenetičnost je Chatten očigledno prenio na kolege obzirom da je ubrzo uslijedilo tri tjedna pretprodukcije u studiju u sjevernom Londonu i mjesec dana snimanja u dvorcu blizu Pariza, gdje su svi spavali među studijskom opremom, potpuno uronjeni u rad.
Rezultat toga je „Romance“ za koji se usuđujem reći da je najbolji album Fontaines D.C. dosad.
U zvučnom smislu postigli su izvrstan napredak – jezgra je i dalje rock bend, ali ima dosta efektnog igranja s elektronikom koja niti u jednom trenutku ne uzima primat nad živom svirkom, kao što su Chattenovi rap uresi točno ugođeni u narativ Fontaines D.C. (u smislu da ne zvuče nespretno k’o šakom u oko). Ako se treba sveobuhvatno o stilu (a treba itekako), osobni dojam je da su na „Romance“ postigli onaj zvjezdani efekt kakav su imali Oasis kad su se pojavili, tj. kako su onomad Oasis pomirili dotad sve od Beatlesa do Clasha, tako su Fontaines D.C. u svoj zvuk utkali narative koji nas starije neodoljivo podsjećaju na emocije koje smo čuli od The Cure, The Smashing Pumpkins, Placebo, Slowdive, pa čak i Oasisa… Ima tu mnogo elemenata od punka do shoegazea, a opet sve tako uzbudljivo prepakirano i zapakirano da zvuči kao veliki otočki rock album kakav se očekuje s nestrpljenjem.
No sve to možda ne bi imalo previše smisla da je ciljano frenkenštajnovski rađeno, jer glavno nadahnuće upravo leži u lirici koja otvara problematiku ljubavi u vremenu u kojem divlja distopija i u kojem kao da nema mjesta za ljubav. Chatten tu premisu odlično opisuje odajući što mu je bio motiv prisjećajući se legendarne anime „Akira“ autora Katsuhiroa Ôtomoa, gdje se iskrice ljubavi razvijaju unatoč vrtlogu tehnološke degradacije i političke korupcije oko likova: „Fascinira me to – zaljubljivanje na kraju svijeta. Album govori o zaštiti te male iskrice. Što se apokalipsa više približava, to postaje dragocjenija.“
U tom smislu je i bend tu iskren prema sebi. Bilo bi suludo da ponovno Irsku „uzimaju u usta“ kad su već godinama u kozmopolitskom načinu života i kad su izloženi globalnoj paranoji zbog klimatskog zagrijavanja i ratova. Oni i kroz „naočale“ romanse uspijevaju progovoriti i o otuđenju od kapitalističkog društva koje vas identificira prema vašem poslu, onome što konzumirate i sve većim političkim sukobima. U pjesmi „Modern World“ tako za ilustraciju pada starog svijeta uzimaju motiv Hollywooda koji je izgubio svoj sjaj kako bi se pojačao motiv važnosti ljubavnog odnosa.
Pjevati o tome traži izuzetnog, sigurnog i samosvjesnog frontmena, a Grian Chatten je to u međuvremenu i postao. „Romance“ je ujedno i njegov najbolji performans. On je osjetno ispred benda. Bilo kako drukčije ne bi valjalo, jer kao slušatelj imate potrebu čuti svaki udah, time i emociju onog tko se usudio pjevati o ljubavnoj pastorali u kaosu distopije.
„Romance“ će po svoj prilici potući rekord albuma „Skinty Fia“. I to će svakako biti zasluženo.
Ocjena: 10/10
(XL Recordings, 2024.)
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
