Internetska bedroom pop senzacija Fran Vasilić još je jedan od izvođača koji će nastupiti na Žarište festivalu 6. prosinca na Marulićevom trgu, pa smo tim povodom s njim razgovarali o uspjehu, umjetnosti, domovini i svijetu.
Za razliku od većine glazbenika, tvoja karijera je započela viralnim svjetskim uspjehom. Imaš li osjećaj da si na taj način preskočio nekoliko stepenica ili još moraš još mnogo toga dokazati i izgraditi publiku kao i svi ostali?
Fran Vasilić: Definitivno sam neko vrijeme imao imposter sindrom, u stilu, ja sam muziku radio solo doma bez ikakvog predznanja, zašto sad dobivam pažnju u količini o kakvoj neki ljudi koji su cijele živote posvetili glazbi mogu samo sanjati. I onda sam kroz nadoilazećih par godina upoznavajući razne glazbenike koji su mi bili idoli shvatio da u stvari većina njih također ne zna što radi i više vjeruje svojem osjećaju i instinktu nego nekoj tehničkoj nauci. I sad mislim da je ta vizija i vjera u svoje odluke u biti ono što izdvaja glazbu, a i umjetnost općenito da ispliva na površinu. U isto vrijeme i dalje mislim da sam imao puno sreće u svom putu, i to ne kažem da bih umanjio svoj trud niti išta tako, samo mislim da su se stvari super poklopile da sam baš krenuo objavljivati tad kad su još društvene mreže bile ismijavane, a ne danas kad su svi najveći glazbenici na svijetu na njima.
Živio si neko vrijeme u Nizozemskoj i SAD-u, sad si ponovno ovdje i u svom prvom singlu na materinjem jeziku “Naša zemlja Hrvatska” pišeš o izazovima života u našim krajevima. Je li izazovnije u širokom svijetu ili u našoj maloj bari sa svim njezinim krokodilima?
Fran Vasilić: Mislim da sve ima neke svoje izazove, to je nekako bio i sentiment te pjesme, da se volim žaliti i jadati vezano uz stvari koje ne štimaju, ali to žaljenje je više iz ljubavi i želje za poboljšanjem nego neko pljuvanje po rodnoj zemlji. Što se tiče života vani, imam osjećaj da puno nas u Hrvatskoj ima taj “the grass is greener on the other side” mentalitet, i onda kad odeš van skužiš da i oni imaju neke svoje probleme. Mislim da je najveći izazov na našoj sceni to što da bi ljudi mogli živjeti od umjetnosti moraju raditi milijun projekata odjednom i onda sve kasni i za sve se radi milijun kompromisa. Lijepo je da postoji to neko međusobno razumijevanje i kolegijalnost s druge strane, čega nema toliko vani.
Kad smo već spomenuli ovu pjesmu, označava li ona neki autorski zaokret u smislu da bi tvoj sljedeći album ili EP mogao biti u potpunosti na hrvatskom?
Fran Vasilić: Ova pjesma je na hrvatskom jer mi je djelovalo besmisleno pisati o takvoj temi na englskom. Dobio sam dosta pozitivnu reakciju od puno naših ljudi, i ovih koji su živjeli ili žive vani, i ovih koji su tu. I to mi je drago, jer generalno nemam neki osjećaj da me ljudi previše slušaju tu. Pa onda zbog toga možda bude još nekih ubacivanja hrvatskog, ali ne bih rekao da bi predstavljala neki autorski zaokret.
Osjećaš li se sada nešto sigurnije u svoj daljnji životni put nego kad si napisao ovu pjesmu?
Fran Vasilić: I da i ne. Trenutno sam siguran da mi je tu super i da bih tu htio biti, ali pitanje je vremena kad ću se predomisliti.
Koliki je korak naprijed tvoj ovogodišnji EP “Bolts & Wires” u odnosu na prethodna izdanja? Postaješ li po pitanju glazbe i tema o kojima pišeš zreliji i zadovoljniji u profesionalnom smislu?
Fran Vasilić: Ovo je prvi put da sam radio baš u studiju, tak da mi ovaj EP označava mali odmah od bedroom popa. Što se tiče tema, generalno uvijek pišem o stvarima o kojima razmišljam, ovaj EP je iz tog razloga više fokusiran na to razdoblje života u Americi, povratka natrag i razlika u kulturi rada i odnosu prema radu, doživljaja uspijeha itd. Htio sam više riskirati, biti manje fokusiran na loopove, više na sviranje i pisanje.
Između ostalog, prošao si dobrim dijelom i ovaj “circuit” europskih showcase festivala. Koliko koristi imaš kao izvođač od tog tipa nastupa i kakva su ti iskustva po tom pitanju?
Fran Vasilić: Ti nastupi su super prilika za upoznavanje ljudi iz industrije, svakim nastupom bi mi se otvorila vrata za još nastupa i još festivala. Između ostalog sam upoznao i svojeg sadašnjeg menadžera zbog showcaseva.
Jesi li ikad doživio neki doista negativni feedback ili lošu recenziju? Kako takve stvari utječu na tebe kao autora?
Fran Vasilić: Pa generalno doživljavam svoj posao kao taj da nešto stvorim, i nakon stvaranja nečega me se ne tiče više toliko na koji način ljudi dožive. Znam da se moja glazba neće svidjeti svakome i to mi nikad niti nije bio cilj tokom stvaranja. Da bi se glazba svidjela svakome, trebala bi se žrtvovati orginalnost, a to je cijena koju nisam voljan platiti jer ne želim sterilni proizvod. Imam sreće da se uglavnom moja glazba sviđa kritičarima, ali ako se naiđe tu i tamo koji kojemu se ne svidi, uvijek se sijetim citata Antona Egoa iz Ratatouillea kad kaže: “In many ways, the work of a critic is easy. We risk very little, yet enjoy a position over those who offer up their work and their selves to our judgment.”
Čime bi se danas bavio da ti se nije dogodio viralni trenutak s glazbom?
Fran Vasilić: Pa vjerojatno bih se vratio na Krk. Možda Njemcima masno naplaćivao ležaljke. Ili postao gradonačelnik nakon starog. Ili bih ful dugo studirao i upisivao doktorate da što dulje ne moram raditi. Nisam siguran. Planirao sam i raditi Vice dokumentarce kad sam bio na faksu, sjećam se da sam tražio internship. A sad jako dugo nisam pogledao ni jedan, ne znam jesu li i dalje aktualni, tak da možda dobro da se dogodilo ovo s muzikom.
Festival Žarište prebačen je iz Pauka na otvoren prostor Marulićevog trga. Koja je tvoja preporuka netkome tko još razmišlja bi li došao ili ostao kod kuće da ipak izađe i posluša koncert Frana Vasilića?
Fran Vasilić: Nemam planove za turneju ovog EPa, tako da ako se ne vidimo 6. 12., nećemo se vidjeti tako skoro. Svirati ću sve nove pjesme, ali ćemo odraditi i stari repertoar. I preporučam da ostanete na cijelom programu. Vidimo se!
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
