Jazz pijanist koji je čak 17 puta nominiran za nagradu Grammy nastupio je sinoć premijerno pred zagrebačkom publikom u rasprodanoj dvorani Blagoje Bersa na Muzičkoj akademiji.
Po nepisanom pravilu solo klavirske koncerte svrstavamo u one intimnog karaktera, no kad se u tu formulu doda okolnost neozvučenog klavira onda se zasigurno ide i korak dalje po pitanju ugođaja.
Fred Hersch apsolutni je velemajstor i tankoćutni genij kad je klavir u pitanju, pa se nije trebalo sa zadrškom uzimati najava direktora festivala Dražena Kokanovića prilikom koje je rekao da jazz kritičari pijaniste dijele u dvije kategorije: na Freda Herscha i ostale. U to nije bilo sumnje već s početkom njegove izvedbe naslovne skladbe s najnovijeg albuma „The Surrounding Green”.
Poznato je da je Zagreb Jazz Festival svojevrsni „festival na kotačima“, tj. upriličuje koncerte po najrazličitijim dvoranama u gradu jer često treba uskladiti interes publike kao i glazbeni izričaj gostujućih imena. JAZZG u tome uspijeva i pored velikih problema s nedostatkom adekvatnih prostora još od zagrebačkog potresa iz 2020. (primjerice zgrada Hrvatskog glazbenog zavoda još uvijek je pod rekonstrukcijom), dok su novi prostori poput budućeg Paromlina su još uvijek u izgradnji. Dakle, sinoć se pokazalo da je dvorana Blagoje Bersa Muzičke akademije upravo bio savršeni izbor, kao što je njenu akustiku i Fred Hersch osobno osjetio što je vjerojatno vodilo odluci da Steinway & Sons klavir sinoć ne treba dodatno ozvučiti.
Efekt se prenio i na publiku koja je u svojevrsnoj svečanoj tišini dočekivala svaki Herschov ton tijekom gotovo dvosatnog nastupa. On sam, pak, kao da je neviđenom lakoćom svirao svoj instrument, a i to je zvučalo kao da podastire zvučne podloge za misli i emocije – bez ikakve potrebe za dramatičnošću u izričaju. Kao da isprobava zvučne kolorite i pušta da ga upute u nekim nepoznatim smjerovima – da ga tipke vode dok im se on prepušta s punim povjerenjem zatvorenih očiju.
S jedne strane ga se s punim pravom može (i treba) doživjeti kao neku vrstu glazbenog aristokrata, ali s druge strane iz njega zrači toplina, razumijevanje i želja da nesebično publici podijeli svoj talent. Skroman, a veličanstven.
To što je htio podijeliti bilo je senzibilno putovanje kroz meandre jazza koje je začinjavao svojim djelima, ali i bitnim pop kulturnim poglavljima izvan jazz koji su na njega ostavili dojam u nekoj fazi života. Svirao je tako „And So It Goes“ Billyja Joela, kao i „My Old Man“ Joni Mitchell s famoznog albuma „Blue“ iz 1971. godine za koji je rekao da mu je u mladosti promijenio narative doživljaja (pop) glazbe. Veliki Antônio Carlos Jobim, kojem se posvetio 2009. na albumu „Fred Hersch Plays Jobim“, bio je nezaobilazan izvedbom klasika „Retrato em Branco e Preto“ i to nakon što je odao hommage beebop i hard bop saksofonistu Bennyju Golsonu interpretacijom njegove „Whisper Not“.
Svojoj majci, za koju je u uvodu kazao da se osjeća dobro i u svojoj 96. godini posvetio je skladbu „West Virginia Rose“ koju je znao svirati i s Julianom Lageom kojeg smo mogli čuti i gledati ovog ljeta u Šibeniku, a potom i „Down Home“ koju je skladao za Billa Frisella.
U drugom dijelu nastupa izveo je „The Peacocks“ pred već spomenutu „My Old Man“ Joni Mitchell nakon čega se zadržao u periodu američkog protestnog kantautorskog izričaja s „You Can Close Your Eyes“ Jamesa Taylora, jer svi znamo kakva su vremena snašla SAD, a Hersch na sve što se događa definitivno nije imun, pa je svoj najdirektniji glazbeni komentar sačuvao za kraj nakon što je morao „skinuti kapu“ i pred Theloniousom Monkom.
Hersch je rekao kako „sadašnjem rezidentu Bijele kuće posvećuje jedan stari jazz standard“, a riječ je bila o skladbi „After You’ve Gone“ koju je davne 1918. Turner Layton inspiriran tekstom Henryja Creamera uveo u jazz svijet (Hersch se istom pjesmom pozabavio na svom albumu „Song From Home“ kojem se posvetio 2020. tijekom lockdowna).
Taj sinoćnji zagrebački potez dokazao je da Hersch itekako baštini i onu drugu bitnu tradiciju jazza koja se tiče društvenog angažmana i bitka na pravoj strani povijesti. Možda je stoga ovaj tekst i najbolje završiti stihovima spomenute pjesme, jer iako se oni sinoć nisu mogli čuti, bili itekako prisutni iza Herschovih zatvorenih očiju: „You will find you were blind, to let somebody come and change your mind“.
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
