Pijanistički div niska rasta nastupit će ove jeseni na prvom koncertu nastavka 16. sezone Zagreb jazz Festivala na Muzičkoj akademiji 7. listopada.

Prošle su dvije godine otkako je mali velikan jazz glasovira Fred Hersch nakon mnogo peripetija stigao u Pulu te unatoč iscrpljenosti, bolesti i bezbroj drugih problema održao solo koncert toliko veličanstven da ću ga vjerojatno zauvijek pamtiti, miješajući jazz Theloniousa Monka s klasikom u obliku posvete Robertu Schumannu i popom u obliku vrhunaravnog čitanja hita Joni Mitchell “Both Sides Now”.
Već tada je pao dogovor između Herscha i Dražena Kokanovića da će pijanist prvom prilikom morati doći i u Zagreb kako bi i publika u glavnome gradu imala priliku doživjeti ljepčotu i uzvišenost koju smo i mi doživjeli u Istarskom narodnom kazalištu, a Fred je taj dogovor i ispoštovao, i evo ga, golazi u Muzičku akademiju 7. listopada.
U međuvremenu Hersch je prešao na legendarnu jazz etiketu ECM koja mu predstavlja sasvim logično stanište i tamo izdao tri albuma, suradnju s legendarnim talijanskim trubačem Enricom Ravom “The Song Is You”, solo pijanističku ploču “Silent, Listening” i aktualni album “The Surrounding Green” objavljen u lipnju, a na kojemu nastupa u formaciji trija koji uz njega čine dugogodišnji mu suradnici kontrabasist Drew Gress te bubnjar Joey Baron kojeg smo ovog ljeta mogli vidjeti u Šibeniku u sklopu trija briljantnog gitarista Juliana Lagea.
Album donosi sedam kompozicija od kojih su tri Fredove autorske ujedno i najbolje. Uvodna “Plainsong” melodija je velike ljepote maestralno odsvirana na klaviru uz minimalističku pratnju i urese prateće ritam sekcije i služi kao vjeran vjetrokaz za ono što će uslijediti. Naslovna pjesma u sebi nosi onaj senzibilitet za folk i pop koji je autor već iskazao svirajući spomenutu pjesmu Joni Mitchell na koncertu, a završna “Anticipation” vjerna je svome imenu, zvuči uzbuđeno i radosno i pomalo je neobično da je smještena na sam kraj ploče.
Ujedno spomenuta posljednja kompozicija ulazi na teren veoma sličan bossa novi kojoj osobno nisam ni približno sklon, ali znao sam u razgovorima spominjati da su jedini slučajevi u kojima od tog brazilskog ritma nisam dobio plikove na ušima bili upravo koncerti Freda Herscha, a onda i Francesce Tandoi – zanimljivo, oba su održana upravo u pulskome INK-u, a oboje pijanista sviralo je kompozicije Antônija Carlosa „Toma“ Jobima.
Između Herschovih autorskih skladbi nalazi se i cijeli niz obrada upravo onako eklektičnih kakve bi se od profesora i očekivale. “Law Years” dolazi iz pjesmarice free jazz prvaka Ornettea Colemana, a trio joj daje neočekivani swing; “Palhaço” je još jedan izlet u Brazil na krilima prearanžirane kompozicije Egberta Gismontija, skladatelja jednako virtuoznog i na gitari i na klaviru.
U ovako šarolikom repertoaru mora se naći mjesta i za klasična mjesta Velike američke pjesmarice kao što je u ovom slučaju “Embraceable You” Georgea Gershwina koja je napisana za neobjavljenu operetu, ali je postala stanardom koji su snimili vjerojatno svi jazz izvođači od Billie Holiday i Franka Sinatre do Cheta Bakera i Charlieja Parkera. Hersch je izvodi valjda cijelu svoju karijeru, a ovaj put joj on, Gress i Baron prilaze naoko sa svih mogućih strana, da bi tek na kraju odsvirali njezinu toliko prepoznatljivu temu.
Pred kraj ćemo čuti i “First Song” kontrabasista Charlieja Hadena koju prikladno podugačkim solom otovara Gress prije nego Fred preko njegovog ritma položi melodiju lijepu i krhku poput rosne paučine. Ova pjesma je uvodno i posveta autoru koji je s Herschom i Baronom svirao sad već prije skoro 40 godina na albumu “Sarabande”, Fredovom tek trećem studijskom izdanju.
“The Surrounding Green” je vrlo ECM album, ali je još više od toga album Freda Herscha, na trenutke divan, a onda pak tehnički zapanjujući, a opet djeluje opušteno kao da je velikim svojim dijelom improviziran i osmišljen na licu mjesta u studiju. Savjetujem vam da ga poslušate, a onda i svratite do Muzičke akademije kako biste doznali zašto je ovog majstora izrazito sitne građe Jason Moran usporedio s LeBronom Jamesom, ali i zašto ga je časopis DownBeat proglasio jednim od najboljih pijanista prošle godine.
Ocjena: 8/10
(ECM, 2025.)