Za samo $9.99 mjesečno možete slušati big band kakav vi zaslužujete na streaming servisu po vašoj želji.
Nikada vam nije bilo jasno zašto bi netko slušao big band? To vam je malo, štono bi se reklo, passe? Zadnji put kad ste slušali big band, zapravo ste slušali budnicu seoske limene glazbe za proslavu Praznika rada? Malo vam se smuči svaki puta kada vidite da je neko veliko ime s naše scene nastupilo s big bandom? Kada netko kaže ‘big band’, prvo čega se sjetite je Prisavlje i ‘Sunčanom stranom ‘? Ne očajavajte! Za samo $9.99 mjesečno možete slušati big band kakav vi zaslužujete na streaming servisu po vašoj želji, a ako nazovete odmah, sljedećih trideset dana platit ćete samo $4.99 uz mogućnost otkazivanja u bilo kojem trenutku! Ako pak nazovete u prvih deset, čeka vas najluđe putovanje koje je samo za vas pripremio Fred Pallen i njegov Le Sacre du Tympan! Ne znate tko je Fred Pallem? Ne znate što je Le Sacre du Tympan, bend, album ili oboje? Ne znate francuski? Nema veze! Ne znam ni ja, ali je jebeno dobro!
La procession des illumines, meko, lagano i očekivano, pomalo u maniri uvodne scene nekog Disney filma, baš poput pravog big banda! Prevarili ste se! Ovo je “Swordfishtrombones” big bandova, ovo nije Disney, ovo je zlokobni Looney Tunes za shizofreničare. Jen’-dva-jen’-dva, kakva je ovo tema, netko kao da vam se ruga. Dexterov laboratorij, ali je DeeDee pritisnula onaj prokleti crveni gumb. Cirkus, svi su pijani, slonovi teturaju, majmuni su zaraženi majmunskim boginjama, klaunovi bruse noževe, biljeter vas sumnjičavo gleda kroz svoj monokl, u kokicama ste pronašli špekule, u punču očne jabučice. Virtuoz na trapezu sprema se za svoj grande finale! Dobro došli! Dobro večer! Veličanstveni Leteći Holandez izvest će svoj smrtonosni trik samo večeras i to bez sigurnosne užadi i sigurnosne mreže! Uz njega je i Cruela De Vill u kožnim čizmama i s umirućim dalmatinerima oko vrata bez koje točka ne bi bila moguća. Prava ljubavna priča! Evo ih, penju se, trljaju kredu o dlanove. Pustite lavove! Samo što nisu, sad će svaki čas! Dame i gospodo, poštovani posjetitelji, nemojte napuštati svoja mjesta ma što se dogodilo. Oni su uigran tandem, profesionalci, nema straha. Pet, četiri, tri, dva, jedan, skok u vis i doskok u ralje razjarenih lavova. Čuje se aplauz. Pa ovo je live! Prva večerašnja točka doživjela je svoj klimaks!
Tu es belle et tu sens bon, scena se mijenja, cirkus je poludio, lavovi su pohrlili na tribine! Dame i gospodo, ma što se dogodilo, nemojte napuštati svoja mjesta! Klaunovi s oštricama među zubima spremni su rastrgati lavlje grkljane, slonovske noge dižu se u nebesa, a Salvador Dali oduševljeno urla iz prvih redova gledališta. Charles Mingus nije mrtav, nego je pobjegao s cirkusom, zove se Les Gus Charming i svira trubu. Što je ovo?! Eksplozija! Raspadaju se kulise filmskoga seta, a Mel Brooks mahnito maše rukama i urla ‘odvežite vatrene kočije!’ Divlji zapad, Indijanci, saloon, iz zvučnika trešti bluegrass i country. Back to the future, Michael J. Fox svira solo keytar, no čini se da publika ipak još nije spremna. Drum solo. Natrag u Looney Tunes i koncentrične krugove iz kojih je nemoguće izaći. Sabljarke su oživjele i plaču u trombonima.
Au fond de l’oreiller, budilice u tisućljetnoj napuštenoj kući su poludjele. Norman Bates uspavljuje svog prvorođenca dok se iznad kolijevke u sporom ritmu valcera vrte tuš-glave iz kojih lipti krv. Čini se da vas gleda portret Johanna Straussa na zidu.
Des lits avec des jambes, HAL je odbio poslušnost, isključio sistem za održavanje vitalnih funkcija i igra 3D Pinball Space Cadet na mostu svemirskog broda u kojem postoje samo stroboskopska svijetla i crveni alarm za uzbunu. Kroz vjetrobransko staklo se umjesto pogleda u prekrasna bespuća svemira pruža pogled na Windows XP blues screen of death. 0x0000007E. (SYSTEM_THREAD_EXCEPTION_NOT_HANDLED). Restart. Safe mode. Tračak nade probija vjetrobransko staklo poput zadnjeg tračka sunčeve svjetlosti prije no što se Sunce pretvori u crvenog diva i proguta sve planete Sunčevog sustava. Nema veze, barem je Village Vanguard još uvijek otvoren.
Poursuivi par des elephants geants, u Africi je toliko vruće da se tope satovi, tanašni brkovi Salvadora Dalija spontano su se zapalili dok stasiti crnački robovi Apolonskih tjelesa plješću u ritmu dirigentskog štapića Gabriela Garcie Marqueza. Pukovniku možda nema tko da piše, ali zato bijesan pas trči bliskoistočnim tržnicama i ruši sve pred sobom, samo da bi ugrizao sirotu Siervu Mariu de Todos Los Angeles za gležanj i završio u azilu Ljubavi i drugih nečistih sila. Ah, Los Angeles! Hollywood! Hlad palminog lišća, planina San Gabriel, Hotel California.
Reveil, beba se probudila, a Norman Bates već desetljećima ne zna tko to uporno plače u spavaćoj sobi.
Une de perdue, une de perdue, netko guti sopran saksofon. Ne, to nije sopran, to je pjesma čovjeka koji umire na vješalima, to su zadnji atomi snage i zraka koji se istiskuju iz pluća jer je netko izabrao pogrešan samoglasnik. Još gore, to je labuđi pjev posljednjeg čovjeka na zemlji koji doziva drugog od svoje vrste koje više nema, to je pjev posljednjeg mužjaka ptice Kaua’i ‘o’o s Havaja koja doziva svoju družicu koje više nema kao što niti njega uskoro neće biti, osim u dokumentarcu Sir Davida Attenborougha. Samo njemu posmrtni marš svira bend na nebu. Sabljarke su ponovno zaplakale u trombonima, Marche Funebre, Chopinov lijes zasut je grumenima zemlje iz daleke Poljske. Kaua’i ‘o’o posljednji je od svoje vrste i ovo je njegov posljednji ispraćaj koji zaslužuje jedva čujni spontani aplauz. XTC, The Last Ballon, David Sylvian, devet konja i snijeg na Havajima koji donosi tugu. Trublje jerihonske uprte su u nebesa, a anđeli skandiraju ime Les Gusa Charminga dok Marc Ribot igra ajnc i gubi jer uporno traži kartu previše. Une de perdue Kaua’i ‘o’o uzdiže se iz pepela i bezuspješno pokušava pobjeći od vlastite sudbine Ikarusovim krilima. Pakleni tenor saksofon olovnom ga težinom vuče u tminu, u Had, a na Styxu bijesni biblijska oluja, trga jarbole, potapa brodove, Kristofor Kolumbo plovi naprijed, u Nepovrat, do onih crvenih zvijezda naprijed, i preko, do apstrakcije, u tangentama.
A l’ouest, Bugs Bunny viče ‘pojedimo admirala!’ Pojedimo Porky Pig! Očerupajmo Tweety! Skuhajmo Silvestra! Otkažimo Pepea Le Pewa! Pakleni tenor iz Hada vraća se u jedini klub koji još radi, u Village Vanguard u kojem istodobno svira blues i bluegrass band, istovremeno, ali ne i istu pjesmu. David Bowie pao je na zemlju, Thomas Jerome Newton zagrizao je Newtonovu jabuku i ispljunuo je glam rocku u oči, a Frank Zappa odbio je platiti večeru, zappalio Montreux Casino i gledao ga kako gori u sjeni biste cara Nerona.
C’est l’illyrie madame!, mediteranski zrikavci podsjećaju na vrelu noć, na Pariz, na Texas, na polja raži u kojima Ry Cooder jaši mulu i rastjeruje čvorke ravno u štagalj iz kojeg proviruje nacereno lice Nikole Tesle tik do natpisa: Great Danger, Keep Out! What’s he building in there?!
Et pour quelques fayots de plus (theme), Woody Allen nervozno vozi bicikl brodvejskim pozornicama, Et pour quelques fayots de plus (suite et fin), nebeski Vangelisovi sintesajzeri zaboravljeni su kao suze prestravljenog replikanta na kiši i gusti poput ljepljivog ljetnog zraka. Fusion! Fission! Large Hedron Collider se pokvario i otvorio crnu rupu u središtu Zemlje oko koje Jules Verne putuje već 80 dana zajedno s Letećim cirkusom Montyja Pythona.
La danse des ours, u središtu Zemlje tiho i komorno svira limena glazba za sprovode. Danas je veliki dan, pokapaju se Bugs Bunny, Porky Pig, Tweety, Silvestar, Pepe Le Pew, šećerne vile, lastavice i anđeli plešu u nervoznim piruetama Jacksona Pollocka, Edward Hopper naručio je posljednju rundu. Dame i gospodo! Došli smo do kraja! Večeras, samo za vas, Fred Pallem i Le Sacre Du Tympan! Hvala vam što niste napustili svoja mjesta! Jen’-dva-jen’ dva, klaunovi bacaju oštrice u zrak poput konfeta, a limena glazba polako odlazi iz šatora uz posljednje taktove posmrtnog marša. Predstava je gotova, pale se svijetla. Nick the Stripper je gol, a biljeter s monoklom mrmlja u bradu: Porco dio, che sei nei cieli, sia santificato il tu onome, venga il tuo regno, sia fatta la tua volonta, come in cielo cosi in terra, dacci oggi il nostro pane quotidiano, e rimetti a noi i nostri debiti, come noi li rimettiamo ai nostri debitori, e non ci indurre in tentazione, ma liberaci dal male, tuo e il regno, tua la potenza et la gloria nei secoli, amen.
(Street Studio, 2022.)