Godinu dana nakon vrlo dobrog albuma ‘Putanja’, FM JAM reprezentacija opet je udružila snage i u dalekom Tokiju snimila čak i superiorniji nastavak.
Najveći napredak primjetan je po pitanju produkcije – podloge koje je ovoga puta napravio Indigo odvele su ih još dalje od uobičajenih hip-hop okvira pa bi ih u svoje pjesme mirne duše mogli ubaciti Trent Razor („4 zida“) i Tricky („Đe će ko“), dok bi se „Repat s rajom“ i „Testament“ fino uklopile i u soundtrack nekog SF filma iz osamdesetih (čitaj: „Blade Runner“). Reperski dvojac povremeno, kao u uvodnoj „Tugy Plaky“, prate poput granita tvrdi, iz brutalnijih grana elektronske glazbe preuzeti beatovi iako, što je čest slučaj i s Frenkiejevim solo albumima, sve to nadmašuju u trenucima kada malo uspore i zakorače u tripoidnije vode, tempom bliske trip-hopu i dubu. Čitavu priču zaokružuju moćni basovi i intrigantni sampleovi, bilo da je riječ o onima „iz naših krajeva“ ili nečemu što biste prije očekivali čuti u starim videoigrama.
Tekstovi zato ne donose nikakve bitnije promjene pa se tako „s druge strane nišana“ ponovno nalazi nedostojna reperska konkurencija, ali i korumpirani političari, primitivci, krvožedne zvijeri i drugi krivci za potpuno beznađe njihove rodne grude (a i ostatka nekadašnje nam države). Istini za volju, u Frenkiejevim „lajnama“ nazire se kakva-takva promjena rakursa pošto danas češće progovara iz pozicije zaslužnog veterana nego aktivnog sudionika hip-hop ratova, a u toj ulozi najbolje se snašao u već spomenutoj „4 zida“, paranoičnoj fantazmagoriji u kojoj prosječni balkanski „krkani“ kreću u lov na repere.
Iznimke predstavljaju odjeb sponzorušama „Sad bi htjela“ i „Tupakamaru“, čiji naslov evocira istoimenog vladara Inka i borca protiv španjolske kolonizacije, ali i neprežaljenog 2Paca Shakura. Besprijekoran, na momente sumanuto brz „flow“ i izniman talent za povlačenje neuvijenih, dozlaboga depresivnih, ali i prilično vjerodostojnih paralela poput one između Bosne i brazilskih favela, ipak ih uspjevaju podići iznad prosjeka, čak i kada progovaraju o bezbroj puta opjevanim „crnjacima“.
Gostovanje glumačkog velikana Zijaha Sokolovića u „Teoriji zavjese“ trebalo je puno bolje iskoristiti, donekle i ono marokanskog repera Abdija u solidnoj „Baš svi“, no to je u konačnici i jedino što „Egzil“ priječi da postane jedan od najboljih ovogodišnjih hip-hop albuma. U regiji i izvan nje.
Ocjena: 8/10
(Universal Music, 2017.)
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
