Ovo je jedno od Frenkijevih najjačih izdanja, uz antologijski ‘Troyanac’ i ‘Egzil’.
Na balkanskoj hip hop sceni ima repera čije karijere traju i dulje od dvadesetak godina, ali teško ćete pronaći nekoga tko je bio toliko produktivan kao Frenkie. „Manifest“ je njegov osmi samostalni album, a ukupno jedanaesti kad se pribroji trilogija snimljena s Kontrom i Indigom.
Budući da je prethodni album „Dunya“ izbacio prije samo deset mjeseci neminovno se postavlja pitanje što je mogao biti glavni razlog za ekspresni povratak u studio i objavu „Manifesta“. Odgovor nije jednoznačan. „Dunya“ je predstavljao neočekivan izlet u reggae koji zagriženi hip hop fanovi nisu dočekali s velikim oduševljenjem, ali ni sam Frenkie se u njemu nije baš najbolje snašao.
Možda ga je ponijelo to što je u prvom izravnom kontaktu s reggeaom, u himničnoj rebelijanskoj pjesmi „Gori“ s albuma „Troyanac“, postigao izvanredan rezultat, jer to je još uvijek jedna od najjačih domaćih reggae stvari, pa je na novo putovanje pod crveno-žuto-zelenom zastavom krenuo bez puno pripreme. U produkciji albuma „Dunya“ Marko Gaćina (Brain Holidays) i Petar Bajan (Roots in Session) pokazali su se očekivano pouzdanim suradnicima, međutim veću minutažu je dobio Tihomir Radić (Helem Nejse) koji ipak nije reggae specijalist.
Drugi Frenkijev problem pojavio se kod prilagodbe beskompromisno tvrdog hip hop MC-ja na raspjevane reggae refrene. To je u neko davno doba maestralno riješio šampion ranog West Coasta Michael Franti u svojoj tranziciji iz Disposable Heroes of Hiphoprisy u Spearhead, no valja napomenuti kako se u tom slučaju radilo o dugotrajnom procesu, izvedenom kroz nekoliko godina i više albuma. Frenkie je u reggae riddime uletio iz prve i još se morao nositi s manje-više bendovski osmišljenim aranžmanima koji nisu njegovo prirodno okruženje.
Iz ovih sitnih nedostataka nije izašlo ništa što bi narušilo zanimljiv i autentičan autorski koncept albuma „Dunya“ koji je Frenkie gradio na zreloj duhovnoj introspekciji i preispitivanju vlastitog stava prema islamskoj vjeri. U rastafarijanskom mesijanskom reggaeu takav se pristup iznimno cijeni i obično opisuje epitetom deep roots. Međutim, album „Dunya“ jednostavno nije bio dovoljno deep za reggae tradicionaliste. Možda je mogao zakačiti neku drugu, potencijalno mnogo širu publiku jer je ponajbolja pjesma „Evo me“, koja je bila istaknuta kao drugi singl, zazvučala dosta TBF-ovski, ali to se u konačnom raspletu nije dogodilo.
Dugogodišnji pratitelji, naviknuti da sve što dolazi od njega zvuči razbijački tvrdo, uglavnom su se držali rezervirano prema Frenkijevim reggae laganicama, vrtjeli moćan singl „Trijumf“ objavljen potkraj prošle godine i strpljivo čekali sljedeći hip hop album. E sad su dočekali svoj „Manifest“. Ovo je jedno od Frenkijevih najjačih izdanja, uz antologijski „Troyanac“ i „Egzil“.
Dok je na albumu “Stari Frenkie”, prije lanjskog izleta u reggae, ostavio mjesta za nekoliko vokalnih upada (Vojko V, Krešo Bengalka, Smoke Mardeljano), ovdje je sam za mikrofonom i to mu odlično leži. FM Jamov kućni meštar Mirza Rahmanović – Indigo opet je umiješan u produkciju albuma, ali ovoga puta kao dio tima koji čine Fikret Hodžić, Goce Trpkov, Milan Žarić (Calltrain Beats) i Marko Gaćina, koji očito ima šlifa i za hip hop. Producirali su 11 traka, ukupno 33 minute novog materijala.
„Trijumf“ nije na popisu, a čini se da nema ni potrebe za ponavljanjem jer novi singlovi „Identitet“ i „Sivi dom“ udaraju kao još moćnija oružja. To su ozbiljno provokativne pjesme, naročito upadljive u današnje vrijeme kad je najtraženiji domaći rap & hip hop nove generacije uglavnom zabavljačkog karaktera. Frenkie je i prije izvodio slične politički nekorektne diverzije, najviše na albumu „Troyanac“ gdje je objavio intrigantno „Pismo Milanu“ i mračni PTSP storytelling „Teočak“, no tamo se još uvijek radilo o refleksijema mladalačkog bunta.
U međuvremenu je prevalio četrdesetu, obišao pola svijeta, svašta vidio i doživio, nagomilao životno iskustvo i dodatno izoštrio pogled. Sve je to ugrađeno u udarni singl „Identitet“ kojim najprije secira aktualne globalne teme i najoštrije odbacuje nepravedno različite aršine uspostavljene za Gazu i Ukrajinu, a zatim na refrenu i drugoj strofi ulazi u žustar konflikt s takozvanom međunarodnom zajednicom i „suverenistički“ se suprotstavlja tutorima postdejtonske BiH.
Tema je osjetljiva, slojevita i komplicirana baš kao zemlja Bosna, a Frenkie daje najpreciznije objašnjenje identiteta koje može stati u 3 i pol minute jedne reperske pjesme. „Sivi dom“ je znatno manje ispolitiziran, ali bi na domaćem terenu mogao napraviti veću frku nego „Identitet“ jer je adresiran na nepopravljivo nostalgični lokalni popkulturni establišment kojim još uvijek tumaraju preživjeli jugosauri. Frenkijeva ključna poruka glasi – „Cijeli život slušam istu glupu priču/ Kakvi su muzičari bili a danas nisu / Kako je prije bilo u Jugi, a sad ni blizu / Ja ne živim od nostalgije i nemam krizu / Boli me briga za vaše kasete, ploče, idole / Ja nisam dijete sarajevske pop-rock škole/ Nisam imo dugu kosu, mrzim motore/ Ne sviram gitaru, meni nije krivo more“.
U ovim versovima nema verbalne brutalnosti kakvu je prema nostalgičarima ranije pokazao njegov bivši sugrađanin Damir Avdić kontroverznom pjesmom „Bratstvo i jedinstvo“, međutim Frenkijev atak na jugosaure završava savršeno jasnom poantom – „puštaj nove klince kakvi god da oni bili“. “Sivi dom“ odmah ide na repeat, u kombinaciji s vrhunskim video spotom, makar album „Manifest“ nosi još dosta aduta koji će se polako otkrivati narednih dana i tjedana. Među potencijalnim favoritima su svakako „Mandela“, naslovna „Manifest“ i odjavna tema „Sijede“. Svaka se od njih može se priložiti kao neoboriv dokaz da se Frenkie vratio hip hopu u top formi, spreman za nove borbe u teškoj kategoriji.
Ocjena: 8/10
(Samizdat, 2024.)
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
