Groznica samdesetih i dalje trese zagrebačku Tvornicu, pa su tako sinoć u Velikom pogonu nastupili velikani britanske post-punk scene, Gang of Four. No jesu li? Nisu.
Kako nisu, kažete, koncert je održan i bilo je sjajno! Ne poričem, no koliko je to što smo sinoć gledali Gang of Four? Kao što je slučaj bio i s Mizarom koji je na istoj lokaciji svirao prošli tjedan, riječ je o bendu od kojih je samo jedan član konstantno u sastavu. I dok je Mizar doživo toliko izmjena da je samo promijena članova bila konstantna, na taj način se zadržao neki magloviti identitet koji je postao dio priče benda. U slučaju Gang of Four, Andy Gill je zadržao ime benda i nakon nedavnog odlaska Jona Kinga snimio album sa potpuno novim ljudima, koje je, evo, poveo na turneju gdje sviraju pjesme Gang of Four.
U najboljem slučaju rezultat je hibrid Gang of Four i benda koji svira obrade Gang of Four. Doduše, vjerojatno najboljeg zamislivog cover benda, jer doista stvaraju moćan zvuk i dobru atmosferu, no koliko god se mladi John “Gaoler” Sterry trudio i koliko god dobar “stage presence” (pogotovo na početku koncerta) imao, doprinos i prisutnost Jona Kinga činili su bend onim što je bio jednako koliko i Gillova gitara. Koliko bi ovaj karata za koncert prodao kao Andy Gill (ex Gang of Four)?
Dojam da doista slušamo Gang of Four bio je tako najjači kada bi glavnu riječ preuzeo Gill, kao na snažnoj “Paralysed” ili pri brutalnim egzorcizmima gitara na “Anthrax”, od kojih su oba završila treskom gitare na pozornicu. (Ako to rade svake večeri, odakle im tolike gitare? A i mikrovalnu pećnicu su razbili, vandali!) Pjesme s novoga albuma “What Happens Next” uživo nisu blistale, no u određenim trenucima kada je Sterry u hitovima bio na razini zadatka, poput “Damaged Goods”, sve je doista zvučalo kao pravi Gang of Four.
No veći dio publike, onaj koji je u Tvornicu došao netom prije nastupa zvijezda večeri propustio je velik dio užitka koji je noć u Tvornici nudila, jer je Discohernia iznenađujuće odradila jedan od doista neočekivano najboljih predgrupnih nastupa godine. Projekt trubača Stipe Mađora (ex-HP, K3P) sa nositeljem zvuka Cakom na basu i mašinom Aljošom na bubnju uz dobro dozirane bljeskove rasvjete u publiku na najboljim je pjesmama (“Zagor Te-Nay”) zvučao kao da Disciplina i Prodigy sviraju “Bitches Brew” Milesa Davisa. A za kraj su servirali i zanimljiv pogled na “Ona se budi” Šarla Akrobate. Osobno, koliko god zadovoljavajuć koncert smatram da je Gang of Four odradio, ja bih sinoćnju večer želio pamtiti po predgrupi.
Neke druge stvari trebalo bi, pak, čim prije zaboraviti. Primjerice grozomorno dugačku pauzu između nastupa predgrupe i glavnog izvođača, u kojoj je zbog očajne tonske prije koncerta tehničar još jednom prolazio kroz instrumente i mikrofone u pokušaju ispravljanja neuspjeha probe prije nastupa.
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
