Zagrebački rock duo se svojski trudio izbaciti veliku količinu energije i decibela na koncertu, ali se iz nekoliko razloga nije dogodila čvrsta glazbena artikulacija Gatuza koji je 2007. dobio Porin za najbolji alternativni bend.
Goran Martinjak i Damir Trkulja – Šiljo tj. energetski rock dvojac Gatuzo priprema teren za izdavanja novog albuma. Prije Nove godine objavljen je neuobičajeni božićni singl „Božićni dan (Ho ho ho)“, dva mjeseca kasnije singl „Dođi u moj svijet“, a ovog ponedjeljka upriličen je i koncert u Malom pogonu Tvornice kulture.
Gatuzo je i dalje čvrst u svom uvjerenju kako je su dva glazbenika čisto dovoljni za izlazak na pozornicu, što je u ovo vrijeme velikog broja minimalističkih rock grupa kojima je put utro The White Stripes i štafetu globalne popularnosti uspješno nastavio The Black Keys, svojevrsni trade mark cijelog desetljeća. Naravno razlika između Gatuza i spomenutih američkih glazbenika je velika, prije svega jer domaći dvojac nije sklon melodioznosti, kao što ni za pjevačkim mikrofonom nije punokrvni tenor. U tom pogledu je Gatuzo i manje atraktivan, iako Martinjak i Trkulja izbacuju veliku količinu energije u eter, koja je ritmički dobro oblikovana, ali nedovoljno artikulirana vokalno, pa postoji problem razabiranja tekstova pjesama, što je i u Malom pogonu bio konkretan problem u osvajanju publike.
Šiljo je u tom smislu sirovosti bliži jednom Damiru Avdiću, ali opet bez naglašene teatralnosti i provokativne (ili bolje kazano, šokantne) lirske artikulacije, što ide na uštrb cjelokupne slike koju pruža Gatuzo.
Staro je pravilo kako je trio minimalna formacija koja može proizvesti puni koncertni ugođaj, dok je rock duo u startu formacija s velikim nedostatkom koju spašavaju samo dvije stvari, kako je do sada pokazala svjetska praksa, a to su kratke pjesme i visoki vokal koji je u najvećem broju slučajeva jedini zadužen za izvođenje jasno definirine melodije. Nije ovo savjet Gatuzu da se pretvori u kopiju uspješnijih kolega, već samo konstatacija.
Činilo se kako je dobar put prema kvalitetnijem rješenju bila kratkotrajna suradnja s gitaristom Zoranom Čalićem, Šiljinom kojegom iz Majki kad je blues mogao jače doći do izražaja. Ovako gledano, zid buke koji je podigao Gatuzo u ponedjeljak navečer činio se preprekom za istinsko uživanje u garažnom zvuku, bez obzira na virtuozno Šiljino mitraljiranje rifovima i Martinjakov poletni ritam.