Turska glazbenica, umjetnica i politička aktivistica razgovarala je s nama pred svoj premijerni nastup u Hrvatskoj na kojemu će 17. veljače svirati u zagrebačkoj Močvari. Dan ranije nastupit će u Beogradu.
Hladno je nedjeljno prijepodne u Zagrebu i Beogradu otkud smo se Miloš Dašić, novinar Danasa i ja priključili u videopoziv s Gaye Su Akyol, turskom kantautoricom, vizualnom umjetnicom i aktivisticom povodom turneje na koju upravo kreće, a u sklopu koje će nakon nekoliko koncerata u svojoj zemlji otvoriti upravo nastupima u balkanskim državama koje sad posjećuje po prvi put kako bi prezentirala svoj lanjski studijski album “Anadolu Ejderi”, iliti po naški “Anadolijski zmaj”.
Gaye je jako uzbuđena zbog tih koncerata, premda ne zna što može očekivati. “Znam da kulturološki naši narodi imaju mnogo toga zajedničkog zbog zajedničke povijesti koju smo dijelili,” kaže izdvajajući glazbene utjecaje, arhitekturu, kao i ljubav prema piću koju dijelimo s Turcima. Balkanska je glazba imala utjecaj na nju u mladosti, a upoznala ju je s jedanaest ili dvanaest godina uglavnom kroz pjesme Gorana Bregovića za kojeg kaže da maestralno spaja lokalnu tradiciju s univerzalnim. Na nju je, saznajemo, najviše utjecao album turske pjevačice Sezen Aksu “Düğün ve Cenaze” za koji je upravo Brega skladao glazbu. “Kad sam ga prvi put čula, pomislila sam kako je ta glazba moćna i emotivna, u njoj se čuje vrisak i patnja naroda,” kaže.
Vezano za vlastitu glazbu, kaže da se za vrijeme pandemije uspjela odmoriti od turneje i posvetiti se žanrovskom širenju vlastite glazbe, što se vidi upravno na njezinom posljednjom albumu za koji kaže da joj je “najpustolovniji i najautentičniji uradak dosad.” Kaže da je najviše nadahnjuje turska klasična glazba i njezin noviji život u psihodeličnom rock ruhu, kao i glazba naroda koji su bili dijelom Otomanskog carstva, ali tu se susreću i mnogi drugi smjerovi kao što su post punk, jazz, pa čak i disco te podžanrovi rocka kao što su stoner i surf. “Ovo je prvi put da se nisam bojala staviti sve ono što me nadahnjuje na jednu ploču. Ako se baviš glazbom, moraš širiti granice. Turska psihodelija je važan i bitan žanr, ali smatram da njegove granice treba proširiti novim pjesmama i suvremenim političkim temama.”
Taj je žanr u šezdesetim i sedamdesetim godinama prošlog stoljeća bio izrazito političan i zbog svojih su pjesama neki izvođači bili politički proganjani i prisiljeni napustiti zemlju. Stoga ona pjeva o problemima svog društva kao što su spolna, politička i ekonomska ravnopravnost, a sve to pokušava izraziti maštovito koristeći neke nove metafore. “Ne možeš svirati tursku psihodeliju i samo reći da želiš da ljudi plešu, ako ni zbog čega drugoga, onda zbog činjenice da su se autori te glazbe i svojih stihova suočavali sa stvarnom opasnošću i političkim posljedicama.”
Gaye zna o čemu priča, jer se i sama kao otvorena kritičarka tamošnjih vlasti našla pod nekom vrstom prismotre. Zbog pjesme “Nargile” bila je pozvana na obavijesni razgovor na policiju jer su njezin tekst protumačili kao napad na predsjednika. “Ali ako im se ne sviđaš i žele te diskreditirati, koristit će trolove na društvenim mrežama kao oružje da te oslabe. Imaju razne alate da ti naškode.” Pogotovo ako si uspješna žena. “Prilično sam sigurna da bi bilo drugačije da sam muškarac. Za ženu se uvijek vjeruje da iza njezinog uspjeha stoji neki muškarac koji je taj uspjeh za nju stvorio ili kupio.” Ona i njezin partner Ali Güçlü Şimşek, gitarist i vođa benda Lalalar, još jednog politički osviještenog turskog sastava (a koji smo prije dvije godine gledali u zagrebačkom KSET-u), bore se svim snagama protiv takvog stajališta koje je prisutno u njihovom društvu, a koje ima za cilj oduzeti ženi pravo na uspjeh i otjerati je.
“Politika je u svemu,” kaže Gaye, pa je tako naravno možemo naći i u njezinoj vizualnoj umjetnosti. Poput svog oca, ona je slikarica i kiparica, a svoj rad naziva izrazito političkim i feminističkim. “Moj posljednji rad je skupina skulptura koje prikazuju žensku i queer vojsku koja se bori protiv diskriminacije i neravnopravnosti među spolovima. Izrađivala sam i sagove koji su bili feministički radovi koje govore o problemima s kojima se ja i moje sestre i queer prijatelji susrećemo.”
“Čak i same žene imaju u svojim glavama urezanu tu nejednakost koju ljudski rod u sebi nosi milijunima godina, pa su nam i danas plaće različite.” Tu su i neke urođene ideje da su sve žene ovakve ili onakve, ali riječ je o milijardama osoba različitih životnih iskustava koje se trpa pod neke zajedničke nazivnike kako bi ih se lakše kontroliralo. “Nisu sve žene emotivne ili krhke, niti su svi muškarci celebralni i snažni. To su rodne uloge i predrasude kojima nas se kontrolira čak i u 2024. godini. To su stvari koje moramo promijeniti ako želimo biti slobodni. Muškarci nisu slobodni ako žene nisu slobodne. Moramo se izboriti za to da nam se dopustiti sloboda da budemo ono što jesmo.”
Ali nažalost kako je svijet sve više konzervativan, prava žena i queer zajednice su sve manja u Turskoj. Policija blokira Paradu ponosa i gađa sudionike suzavcem, političari plaše glasače gay populacijom. “Iste stvari događaju se i u Sjedinjenim Državama, diljem Europe, u Rusiji, Kini… Odvratno je to što političari misle da imaju pravo da nam govore koga možemo voljeti i ljubiti, s kim možemo razgovarati. Oni nemaju to pravo.”
Može li se išta promijeniti na bolje, pitam. “Mislim da je moć interneta učinkovita. Ljudi bi trebali biti svjesni toga da ako vaši kolege, prijatelji i susjedi nisu slobodni, da nećete biti slobodni ni vi. Fašizam će porobiti sve, neće stati na vama. Uzet će i vaše male radosti jednoga dana. Ali smatram da će generacije evoluirati u razumijevanju bitnosti slobode govora, razmišljanja i življenja, pa sam u tom smislu optimistična.” Ako šačica političara misli da može oduzeti prava masi, onda ta masa mora shvatiti da je ona jača od onih koje joj prijete. Zato im se moramo zajedno suprotstaviti. “To govori sva moja glazba, moramo u zajedništvu podići šaku i reći im da ne mogu upravljati našim životima.”
Pitam je je li ona “zmaj” iz naslova svog novog albuma. Kaže da je zmaj zanimljiv simbol koji na istoku označava nešto pozitivno, dok su u zapadnoj tradiciji oni neka vrsta čudovišta. I njezina glazba, kao i njezin grad, simboliziraju spajanje istoka i zapada, pa se tako i u njezinoj viziju zmaja spajaju istok i zapad u zajednički simbol moći. “Da, ja sam zmaj, ali i vi ste zmajevi. Mi zajedno činimo tog zmaja koji može promijeniti stvarnost kad se probudi iz svog dubokog sna.”
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
