Gazorpazorp ‘Od vazduha i sunca’ – zračni i zvučni udar

Beogradski sastav neizrecivo dobrog imena Gazoparzorp je na svom drugom EP-ju ‘Od vazduha i sunca’ suvislo uklopio urbanu korona-neurozu sa psihodeličnom gitarističkom tutnjavom koja je tim bolja čim se više razmaše.

Gazorpazorp ‘Od vazduha i sunca’

Gitare zvuče poput žileta koje zarezuju uši, te kreira sugestivnu neugodnu tapiseriju koju je jako ugodno slušati jer je premrežena pristupačnim rifovima i u ovim se slikama nije teško prepoznati osjećanja prisilne sputanosti, koja je praćena nekim autodestruktivnim motivima, kao što je spominjanje zmije koja sama sebi grize rep.

Ritam sekcija je milosrdna poput „kalaša“ u rukama pljačkaša banke. Od pet vrlo dobrih pjesama, ističu se „Tango“ s interesantnom i neobično elegantnom saksofonskom dionicom koja gitaristički napad čini još manje predvidivim. To je sevdah noćnih ćukova, preumornih da zaspu, prenapetih da funkcioniraju.

Na neki način glavni junak ovih pjesama je grad, velegrad koji svoje stanovnike mnogo više guši nego što ih potiče da žive na sav glas, a onda ovaj kvartet svira bučnu, buntovnu muziku iz inata, da osjete impulse života u sebi. Pjevač nije uvijek razgovjetan, no u ovakvom instrumentalnom ozračju i košmaru može pjevati tekst pjesme „Medo bere jagode“, pa će to opet zvučati kao poema o prijelazu preko rijeke Styx.

Završni instrumental „Outro“ je kruna ovog mini projekta: koristeći glasno-tiho-glasno estetiku međuigrom instrumenata su Jasmin Rastić, Damjan Nedelkov, Nikola Bajčetić i Miloš Đerković stavili točku na zaokruženo djelo koje vapi za stalnim preslušavanjima. Kako je u „Tangu“ dobro došao saksofon, tako je u pjesmi „Outro“ dobro došla – tišina. Poigravanje svjetla i sjene, zvuka i tišine čini Gazorpazorp sastavom koji je svoju umjetničku zrelost već dostigao. Nadajmo se da neće sve stati na ovom EP-ju.

Ocjena: 8/10

(Moonlee Records, 2020.)

Zadnje od Recenzija

Idi na Vrh
X