Petodnevna rođendanska fešta Vintage Industrial Bara započeta je očekivano divljački.
Naš omiljeni klub na Savskoj napunio je pet godina, pa je, kako bi proslavio, odlučio organizirati petodnevnu feštu, po dan slavlja za svaku od godina. I kako se ne odazvati pozivu, pogotovo kada se zna da će sve početi divljim partyjem pod vodstvom pravih street punk pionira, doslovnih legendi čija karijera vuče još s početka osamdesetih, GBH.
GBH sam prvi put gledao na kraju prošloga stoljeća u OTV domu, a u usporedbi sa sinoćnjim koncertom, mogu reći kako sam dojma kako je zub vremena više djelovao na njihovu publiku nego na sam bend, koji i dalje pršti energijom, a karizmatični pjevač Colin Abrahall ima još uvijek u sebi dovoljno energije za eksplozivne skokove i divljanje iako već dugo nije u cvijetu mladosti. U publici, s druge strane, i dalje ima dovoljno raspoloženih za šutku, ali, u odnosu na prije, mnogo je više onih koji će s podignutim mobitelima snimati i slikati naguravanja na bini i ispred nje, nego u njima sudjelovati. Ili je napokon postalo prihvatljivo i širokoj publici dolaziti na žešće punk koncerte iz znatiželje.
Kako bilo, klub je još jednom bio pun, kao i na njihovom prethodnom koncertu na istoj lokaciji prije tri godine i mjesec dana, kada su im kao potpora dovedene čak tri predgrupe predvođene celtic pankerima Bastards on Parade. Sinoć je jasno dokazano da nema potrebe za nikakvim zagrijavanjem kada je u pitanju GBH. Njihov set nije dugačak, traje taman toliko da odrokaju sve hitove i na taj način zadovolje fanove, a pritom ne postanu naporni onima iz prethodnog odlomka koji su možda navratili turističku. Uostalom i kratak nastup tog intenziteta iziskuje iznimnu količinu energije.
GBH ne objavljuje studijske albume prečesto (prethodni “Perfume and Piss” izašao im je prije punih sedam godina), ali kvaliteta im je i danas na razini. To dokazuje i posljednji u nizu, vrlo dobri “Momentum”, objavljen prije tek nešto manje od mjesec dana. Iskušali su nešto materijala i s njega sinoć uživo, pa je tako koncert otvoren s “Birmingham Smiles,” a i čuli smo i, na primjer, “Fifty What” koja će zvučati još bolje u budućnosti kada dovoljno publike nauči pjesmu da sudjeluje u refrenu.
Od starih uspješnica čuli smo, između ostalog, stvari poput “Lycantrophy” uz pozdrav zagrebačkim vukodlacima, ili “Dead on Arrival.” Šutka je krenula instantno, a invazija publike na pozornicu također je uslijedila već u prvoj trećini koncerta. Divlja je atmosfera trajala tijekom cijelog nastupa koji je do kraja svog službenog dijela trajao tek nešto više od sat vremena. Suprotno svojim navadama, bend se odlučio počastiti okupljene bisom jer se bliži Božić. Tako smo ipak dobili priliku čuti himnu “Alcohol,” ali i anfetaminsku obradu “I Feel Alright (1970)” The Stoogesa.
Vintage Industrial Baru želimo sve najbolje za peti rođendan i veselimo se nastavku feštanja koje će trajati do kraja tjedna. Živjeli!
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
