Kako od nemogućeg napraviti moguće? Pitajte Generala Wooa.
Glazbenici u jednom trenutku lako pomisle da sve što naprave dobiva pozlatu. Reperi pogotovo. Ego je zeznuta stvar. Posebice kad je prolog novom albumu jednoglasni superlativ kritičara da je posljednji album zenit karijere. U slučaju Generala Wooa taj zenit karijere bio je album „Verbalni delikt“ – vrhunski skucana pljuska sistemu, vremenu i prostoru u i na kojem se živi. I ja sam jedan od onih koji mu je dao čistu desetku. I onda je došao trenutak za „Pad sistema“. Dvostruki CD s 29 pjesama. Idealna situacija za profesionalno samoubojstvo zahvaljujući egu veličine nebodera i vrlo vjerojatnoj nemogućnosti rasuđuvanja što odbaciti, a što staviti na album. Tako se činilo.
A onda je krenulo raubanje albuma i to pošteno raubanje – kritičarsko vaganje na sitno i na krupno, odmjeravanje Wooovog svemira zadimljenog kanabisom iz čega je izašao zaključak da je nadmašio sebe, da je reperska ćunka par excellance na ovim prostorima, da je toliko brutalno dobar i iskren u svojoj viziji i u tekstovima i izboru podloge na koju više ne odvaljuje šamare, već udara bejzbol palicom.
Prvi CD „Pada sistema“ jednostavno je za anale. Prva lekcija što domaći hip hop treba biti (druga lekcija je „Verbalni delikt“). Otvara ga „Vukovarac je popizdio“ – apsolutni beat minimalizam na koji sve izrečeno/odrepano sjeda gdje treba. Slijedi je „Još uvijek“ kao ekstenzija socijalnog jada i smrada u kojem se gušimo i kroz koje plivamo. „Sve je bila laž“ nadovezuje se gnjevom prema toj društvenoj matrici užasa, da bi „Vidim zvjezdice“ okarakterizirao ulazak u EU riječima „Rušit ćemo ovo govno kao što smo Jugu“. Time je stavljena točka na prvo poglavlje društvenog osvještavanja, te slijedi ‘drive’ u svijet kanabisa i skidanje svih skrupula vezanih za tu, po Generalovim riječima ‘svetu biljku’.
Do sad su mnogi pokušavali, možda se Stillness najbliže približili ‘veselim’ pjesmama o kanabisu, ali General Woo je zakucao himnu – forever and ever after. „Rolaj“ je upravo to. Ako će ikada postojati neki hrvatski High Times, „Rolaj“ bi trebala svirati na otvorenju i zatvaranju. U bloku je slijedi „Za osobne potrebe“, pjesma tragikomične situacije za svakog današnje hrvatskog uživalaca marihuane. „Vukojebina“ dolazi kao zaključak i za situaciju s travom, ali i kao povratak na društveno socijalno okruženje.
„Zlatno ne (Bojkotiram)“ dolazi kao priručnik za ponašanje za svaki segment u kojem je čovjek u ovom vremenu ‘izbora’ doveden u bezizlaznu situaciju. Potom slijedi predzadnje poglavlje, tj. prelazak u mikokozmos sudbina direktnih žrtvi sistema. Dok „Suma sumarum“ (u kojoj se Woou pridružuje Sett iz Krankšvestera) prokazuje prokletstvo domaćih tajkuna, „Ne voliš me mama“ udara još razornije u segment obiteljskih odnosa – istinski horor koji je uistinu teško slušati, ali je na ovom albumu morao pronaći svoje mjesto. Završetak je katarzični odlazak u pozitivnom svjetlu, nešto što je kao jezičac na vagi krajnje bilo potrebno, kao što se radi i o dokazu da Woo nije mentalno skrenuo i da vidi samo loše stvari u životu. „Mir i ljubav“ (s Ivanom Kindl) i „Sve ove godine“ su Wooov trezveni naklon i guranje albuma u dimenziju upućivanja na put izlječenja za kojim je i on posegnuo.
Drugi CD dolazi kao trčanje počasnog kruga, a u najvećem dijelu je posvećen hip hop sceni. Nije domaća hip hop scena toliko zastranila, jer i dalje ima izvrsnih momaka koji dobro znaju što znači stajati s dvije noge na zemlji, ali opet, General Woo je sve što je imao na na duši i po tom pitanju morao izreći, a opet pametno je postupio što ga je ponudio kao zasebni segment albuma „Pad sistema“. Ugostio je Stoku, Ajs Nigrutina, i na kraju u „Likvidaciji“ za veliko finale okupio pravi mali ‘band aid’ (Suicide, Toxara, Sunny Sun, MC Rima, Karizmatik, Kandžija, Doki Dok, 3ki Stil i Brka). Ako je prvi CD bio uputa u kojem smjeru djelovati artistički, drugi CD je ‘uputstvo za rukovanje’ struci.
Ego Generala Wooa velik je kao neboder i on je zauzeo pozu nekog modernog Noe ili Mojsija, ali je to i opravdao. Možda ovaj sistem samo što nije pao, ali njegov sistem je posložen kao švicarski sat.
Za slikoviti kraj ove recenzije trebalo bi se osloniti na onu beskorisnu reklamu jedne hrvatske banke koja nudi neki šatro-trezor za spremanje koještarija za generaciju koja će ga otvoriti za sto godina. Bilo bi najbolje da pospreme „Pad sistema“ Generala Wooa pa da oni iz budućnosti dobiju pravu i nefriziranu povijesnu sliku današnje Hrvatske. Više od toga neće trebati ozbiljnim povjesničarima, sociolozima, a bogami i arheolozima.
Ocjena: 10/10
(Aquarius Records, 2014.)
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
