Gentleman: Puno radio i TV postaja želi glazbu bez oštrice

Intervjuom s Jimmyjem Cliffom ovaj tjedan je počeo u znaku reggaea, pa je red da i nastavimo u tom tonu. Na redu je Gentleman.

Gentleman (Foto: Walter Thompson)

Tilmann Otto, njemački reggae glazbenik kojeg svi znaju po imenu Gentleman bio je prvo veliko iznenađenje na ovogodišnjem INmusic festivalu koji se u lipnju održao na Jarunu u Zagrebu. Naravno ugodno iznenađenje, jer se dobar dio onih koji su na njegovom koncertu plesali uvjerilo u to da priče o njegovoj popularnosti čak i na Jamajci nisu nimalo neutemeljene. Tom prilikom Gentleman je dao i intervju za Ravno Do Dna, a zašto nije bio do sada objavljen? Slobodno svalite krivicu na nas koji smo se trudili pokriti bogatu ljetnu koncertnu ponudu pa je eto Tilmann Otto „čekao“ do današnjeg dana za objelodanjivanje tadašnjeg razgovora. No nekako se čini da je i dobar trenutak za to, nakon objavljenog intervjua s reggae legendom Jimmyjem Cliffom, Gentleman dolazi na spontani način. Dakle, nastavljamo s rastaman vibracijom.

Kad ste se prvi put zaljubili u reggae?

Gentleman: Mislim da sam imao 10 ili 11 godina kad sam prvi put čuo Dennisa Browna i njegov album „Love And Hate“, odlični roots uradak. Upoznavanje s radom Boba Marleya je nakon toga slijedio gotovo prirodno. S 18 sam prvi put otišao na Jamajku i tamo sam shvatio da je reggae puno više od same zabave.

Jamajku navodite i kao vaš drugi dom.

Gentleman: Jamajka je za mene više nešto kao stanje svijesti. U tom smislu mi predstavlja dom, inače i dalje živim u Njemačkoj. Pojam doma više doživljavam kao mjesto gdje su prijatelji, odnosno tamo gdje upoznajete nove prijatelje. Dakle to može biti bilo gdje na svijetu. Važno je to što nosite u sebi. U mom slučaju taj proces se nekako uvijek do sada najviše događao na Jamajci. Otvorenost ljudi tamo ima jednu posebnu dimenziju.

Kako je Jamajkanska publika prvi put reagirala kad je čula vašu glazbu i vas kako je izvodite, obzirom da ste stranac i bijelac iz Europe?

Gentleman: Jamajka je majka te glazbe, ali reggae je postala svačija glazba. Univerzalna je, kao i njena forma. Mislim da bih imao velikih problema da sam razmišljao na način kako će moja glazba prodrijeti do Jamajkanaca i hoće li je razumjeti. Nekako nisam je radio kruto i ciljano. Ta glazba je izvirala iz mene. Ja sam u stvari samo radio ono što osjećam i nije me bilo briga hoće li je Jamajkanci razumjeti na jedan način, a Nijemci ili bilo tko drugi na drugi način. Ako glazba izvire iz srca potpuno je nebitno pred kojom publikom je izvodite. Naravno da je svaki početak težak, ali imao sam u sebi taj osjećaj od samog starta da radim pravu stvar pa mi je utoliko bilo lakše nastupiti pred Jamajkancima i biti opušten u svom filmu. Ja jednostavno nisam niti imao plan da postanem pjevač, pogotovo reggae pjevač, jednostavno sam uživao, kao što i dalje uživam u kreiranju melodija, pisanju tekstova, druženju s glazbenicima, boravku u studiju i svim ostalim stvarima koje su uključene direktno ili indirektno u glazbu.

[youtube]http://www.youtube.com/watch?v=utbVkvNrrdg[/youtube]

Glazbu koristite i kao oruđe na ukazivanje na neke ozbiljne probleme. Video spot vaše pjesme „It No Pretty“ na prilično krvav način dočarava problem nacionalizma i rasizma koji tinja među nekim skupinama mladih u Njemačkoj. U tom spotu vas opasno prebijaju. Kako su određene TV postaje reagirale na taj spot? Je li bio cenzuriran ili zabranjivan?

Gentleman: Očekivao sam cenzuru još kad smo se odlučili za scenarij spota „It No Pretty“. Puno radio i TV postaja želi glazbu bez oštrice. Ne žele provokaciju na bilo koji način. Pa je onda i pitanje žele li uopće u svom programu umjetnike. Okreću vam leđa čim posegnete za politikom, bilo kakvim anti stavovima i socijalnim problemima. No unatoč tomu mi iz benda smo htjeli pjesmu „It No Pretty“ prezentirati na taj način, bez obzira koliko njih se odlučilo na to da je ne emitira. Puno njih ju je i odbilo, ali zato postoji internet gdje je baš zbog takvog tretmana od mainstream medija spot pogledalo puno ljudi. Nažalost i dalje se u terminima kad djeca gledaju televiziju puštaju slike nasilja i ljudskih tragedija, jer to po njima služi u informativne svrhe. No kad glazbenici posegnu za tim stvarima, onda to i dalje predstavlja problem. Dalje>>

Zadnje od Intervju

Idi na Vrh