‘The Horror’ njemačke grupe Get Well Soon koju predvodi Konstantin Gropper, trenutno je jedan od najboljih albuma ovogodišnje produkcije.
Konstantin Gropper, njemački pjevač, kompozitor i multiinstrumentalist, objavio je šesti po redu album svog benda, tj. projekta Get Well Soon. Za početak treba napomenuti kako je Gropper uistinu ono što običavamo nazvati ‘umjetnik s pedigreom’. Stasao je u obitelji glazbenika i stekao klasičnu glazbenu naobrazbu, a čak ni ljubav prema pop glazbi nije ostavio slučaju, jer završio Pop akademiju u Mannheimu. Pored Get Well Soon komponira filmsku, kazališnu i glazbu za TV serije. Radio je za Wima Wendersa u „Palermo Shooting“ zajedno s Portisheadom i Nick Caveom. O tome koliki je perfekcionist koji ništa ne prepušta slučaju govori i podatak da je debitanstski album „Rest Now, Weary Head! You Will Get Well Soon“ radio pune tri godine.
Dakle, od te 2008. godine je jasno kako Get Well Soon nije tek indie rock bend koji koketira s klasičnom instrumentalnom glazbom, već minuciozni rad jednog klasičara koji istovremeno ispipava puls različitih žanrova u kreiranju masivnih hibridnih djela. U tom svjetlu album „The Horror“ novi je Gropperov monumentalni iskaz. Riječ je o albumu koji je proizašao iz Gropperovog angažmana na ovogodišnjoj njemačkoj mini seriji istog naziva, redatelja Jana Bonnyja koji u fokusu ima moderni njemački par u izvanbračnoj zajednici u čiju radnu i životnu svakodnevnicu se sve više uvlači strah, koji je simboliziran crnim psima koje glavni likovi sve više primjećuju na neuobičajenim mjestima. Ali odmah treba napomenuti da je „The Horror“ izuzetno samodostatno djelo koje funkcionira i izvan sfere scenarija, glume i slike.
Od samog početka albuma metrika kao da je inspirirana nekim klasičnim opernim djelom, a istovremen diše kao da je netko Nicku Caveu & The Bad Seedsima pridružio filharmoniju. No Caveov nocturno nije tu Gropperova prepiska. I sam Gropper je utjelovljenje jednog originalnog mračnog croonera. Dapače, kroz album se prepliću i utjecaji Franka Sinatre, kao i pripovjedački narativi koje bi lako mogli pripisati i nekim brodvejskim mjuziklima. Get Well Soon je nafilan flešbekovima na slavne momente moderne glazbe iz kolektivne memorije, no „The Horror“ nosi itekako jaku društveno socijalnu pozadinu s puno mračnih detalja koji se ne mogu vidjeti u informativnim programima medija.
Dakle, s jedne strane je snažna zvučna kulisa koja se poigrava žanrovima i naglašava poetski kolorit, s druge vas hipnotizira perfekcionistička produkcija izuzetno širokog dinamičkog raspona koja vas tjera ovaj album slušati glasno zbog svakog detalja, i koji vas jednostavno raznese kad u ušima eksplodira mantirično kotrljanje rock sekcije, a s treće vas gazi ironijski procjep ovog kasnog kapitalizma.
Gropper niže čitavi aspekt društvene strave pod zajednički nazivnik „The Horror“. Rešeta s tri noćne more kroz album; „Nightmare No. 1 (Collapse), „Nightmare No. 2 (Dinner At Carinhall) i „Nightmare No. 3 (Strangled)“ koje prijeteći u svom lirskom isticanju simbola zvuče kao predviđanje skorašnjeg civilizacijskog kraha. Primjetio je i opjevao Gropper i krah srednje klase, nečega što se uvijek uzima kao pokazatelj društvene stabilnosti, gotovo ismijao pomodna ponašanja na koja gleda kao na prizemnu distrakciju od pravih problema, da bi ‘prokleto’ točno i istinito prostro srž najvećeg današnjeg društvenog horora u pjesmi „The Only Thing We Have To Fear“, a to je buđenje nacizma i njegovo širenje koje više nije nimalo tiho, što je izvrsno dočarao stihovima: „I don’t think I can relax here anyway with nazi-bitches speaking in my hood“.
„The Horror“ je album koji prati niz društvenih tektonski poremećaja, a tektonskim udarima ih i prezentira. Bez obzira na filharmonijski instrumetarij, riječ je o albumu punokrvnog rock narativa. „The Horror“ je album sadašnjice, a ne romantično-nostalgični jecaj rekonstrukcije (bolje) glazbene prošlosti, čime se nažalost jalovo bavi veliki broj današnjih rokera. Iz tog razloga, gledano u ovogodišnjoj produkciji, jedan od najboljih rock albuma dolazi iz Njemačke.
Ocjena: 9/10
(Caroline / Universal Music, 2018.)
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
