Unatoč zaokretu prema estetici osamdesetih i simplifikaciji zvuka, ‘Skeletá’ je zabavan album koji nudi pregršt dobrih trenutaka u obliku masivnih kuka, melodičnih aranžmana i dobre svirke.
Rock, metal, pop – nije lako smjestiti švedski bend Ghost u samo jedan od tih žanrova, no maskirane sablasti definitivno spadaju u sva tri. Doduše, konzervativni (čitaj: tvrdi) metalci uglavnom s podsmijehom osporavaju pripadnost Ghosta metalu. Djelomično su u pravu jer, usprkos sijasetu masnih riffova, glazba Ghosta ipak ima više zajedničkog s ABBA-om nego s teškometalnim sastavima. S druge strane, Tobias Forge, frontmen i jedini službeni član benda svoje korijene ne vuče iz pop okruženja poput njegova sunarodnjaka Maxa Martina nego iz underground death metal scene koja je ugrađena u identitet Ghosta, i to na poprilično očit način.
Naime, Forge je estetiku, atmosferu i tematiku ekstremnog metala zadržao u tekstovima i sjajnom vizualnom identitetu koji uključuje potpuno maskirane članove benda, teatralne nastupe te kreiranje bendovske mitologije. Kad tome pridodate neodoljive kuke i zašećerene melodije u jedinstvenom miksu utjecaja psihodelije, doom metala, hard rocka sedamdesetih, heavy metala osamdesetih s modernim pop rockom, nije iznenađujuće da je Ghost jedan od najboljih i najzanimljivijih bendova prošlog desetljeća koji je donio osvježenje rock i metal sceni.
Ghost je kreativni vrhunac doživio s hvaljenim albumima „Meliora“ iz 2015. te „Prequelle“ iz 2018. godine, nakon čega slijedi simplifikacija zvuka. Ako je konceptualni album „Impera“ iz 2022. natuknuo zaokret prema zvuku osamdesetih, najnoviji, šesti album „Skeletá“ zabetonirao je taj smjer.
Osim toga, Forge je zasad odustao i od konceptualnog pristupa. Nove su pjesme umjesto dosadašnjim istraživanjima Crne kuge, okultizma, odsutnosti boga te uspona i pada carstava posvećene osnovnim ljudskim emocijama i stanjima poput ljubavi, identiteta, vjere i straha. Forge je uvijek koristio vješte i domišljate metafore za pakiranje „provokativnih“ tema, a na novom albumu te su metafore izokrenute s novom svrhom. Primjerice, galopirajući i melodični uvodni singl „Satanized“ zapravo je metafora za zaljubljenost zbog koje se ponekad možete osjećati kao da vas je opsjednuo demon.
Album je najavljen i singlom „Lachryma“ (lat. suze) u kojem se izmjenjuju masivni refreni, masni riffovi te gitarističko dueliranje. To su ključni sastojci ostatka albuma na kojem je bend prigrlio grandioznost arena rocka osamdesetih. Među albumskim favoritima, osim spomenutih, ističe se nekoliko pjesama. „De Profundis Borealis“ (lat. iz sjevernjačkog bezdana) inspirirana je pismom „De Profundis“ koje je napisao Oscar Wilde tijekom zatočeništva u zatvoru. Sjevernjak kakav je, Forge je u pjesmu ugradio okultni osjećaj koji je dominirao na debitantskom albumu „Opvs Eponymovs“. Brzi tempo, melodični gitaristički fillovi i riffovi, sakralni zbor koji zatvara pjesmu – sve su to sastojci koji tvore šećernu bombu na švedski način.
Najbolji pak instrumentalni trenutak čitavog albuma nudi pjesma „Umbra“ u čijoj se završnici odvija progresivan duel vanhalenovskih gitara i klavijatura u stilu Johna Lorda iz Deep Purplea, poput velikog finala u kojem je Forge odlučio sučeliti vlastite uzore iz ključnih desetljeća iz kojih crpi inspiraciju.
Uhvatiti esenciju glam metala neizbježno znači obuhvatiti i neukusni kič kojim je žanr obilovao, a takvih loših trenutaka ima i među novim setom pjesama. „Missilia Amori“ tipičan je primjer ispraznosti hard rock kuruze koja je dominirala minulim desetljećem dok refren u pjesmi „Peacefield“ previše podsjeća na Jorneyjevu „Separate Ways (Worlds Apart)“, što je poprilično čudno imajući na umu Forgeov kreativni kalibar. Završna balada „Excelsis“ pak ne uspijeva dohvatiti zacrtanu grandioznost što utječe na manjkav pokušaj finalnog zakucavanja.
Besprijekorna produkcija pjesmama je oduzela bilo kakvu trunku sirovosti, a dojam da se radi o pop albumu pojačava i jednolična konstrukcija pjesama koje zbog toga gube faktor bilo kakvih iznenađenja. Usprkos navedenom, „Skeletá“ je u konačnici poprilično zabavan album koji nudi pregršt dobrih trenutaka u obliku masivnih kuka, melodičnih aranžmana i dobre svirke.
Revival osamdesetih i dalje je aktualan. Spomenimo samo seriju „Stranger Things“ ili hrpu pop zvijezda poput Dua Lipe ili The Weeknda koji na ovaj ili onaj način crpe estetiku tog za neke mitskog desetljeća. „Skeletá“ je najnoviji dokaz da je taj revival jači no ikad, ne iz perspektive benda, nego iz perspektive javnosti. Naime, iako nije ni blizu kreativnosti albuma kao što su „Meliora“ i „Prequelle“, ironično je da je upravo „Skeletá“ zasjeo na prvo mjesto na Billboard 200 ljestvici prodavanosti albuma. No, ako je itko iz generacije novijih bendova zaslužio takav uspjeh, onda je to svakako Ghost.
Ocjena: 7/10
(Loma Vista, 2025.)
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
