Gianluca Petrella & Giovanni Guidi ‘Soupstar’ – jazz iz plićaka talijanske čizme

Što ak’ bio vam rek’o da su Mingus i Waldron iza šli iz groba, biste li mi povjerovali? Ne biste naravno, al’ ak’ kažem da su izašli prek’ veze??? Ne ušli preko veze, već – izašli – prek’ veze!!! Veza je bio Gil Evans. Tko drugi?

Gianluca Petrella i Giovanni Guidi - Soupstar

Govorimo o albumu Petrelle i Guidija, dakle, trombona i klavira. Trombona? Ček’, trombon je… tko? A klavir je Waldron… Waldron je, klavir!?? A Mingus ti je, Mingus je, bas? Nije??? I jedan i drugi mladi talijanski glazbenik članovi su kvinteta Enrica Rave koji se nadahnjuje na terenu Ornetta, Randyja Westona i inih. Petrella je, onaj, waitsovski liričar jutra poslije, a u svom glasu ima onu istančanu navadu da ne postavlja neugodna potpitanja, jer sve kuži… A, kao i da govori samo kad ga se pita. Kao Corto Maltese, maltene…

Obilježje je to i njegovog liderskog albuma „Slaves“ (Spacebone, 2011.), improvizirajućeg elektro-akustičnkog kvarteta. Pleh-bandu s Mediterana je križao s programiranom elektronikom, zaokružujući antagonizam Europe i Afrike kroz motiv izgladnjelih prebjega Sredozemlja koji smrtonosno okončavaju u južnotalijanskim teritorijalnim vodama. Tek kao primjer, ponavljanja povijesti, u vidu prekomorske trgovine robljem. Album supotpisuje Ricardo Villalobos, berlinski producent minimal-techna, koji je ovdje u zahtjevnoj ulozi. A ta je oživiti duhovnu prisutnost Gilla Evansa, pa poslušajte samo soundscapeove iz „Seaplane“ i „Scattering“. Kao premaz, reverb bi se dao nožem rezati, pogotovo pod prstima Guidijeva električnog klavira.

Ako se ne snalazite odmah, usporedite „Scattering“ i „Nosferatu“ s Kombom, ansamblom Zlatka Kaučiča. A, onda se opet vratimo na Mingusa, njegove borbene pjesme iz folklora, njegove romantične skice iz neonskih predrgađa. Sve je tu…

Povijest jazz-trombona nezamisliva je bez Jimmyja Kneppera, amerogermanskog instrumentalista koji je Mingusu bio ono što je Brit Woodman bio Dukeu Ellingtonu… instrumentalist glazbala kojeg sam nije ni natrubio savladati. Zašto? Kao mali, preskočio je na cello. Petrella, kao dostojni nastavljač, ide i dalje, s mikro-gestualnošću, krekeće na bas-trombonu priziva žestoku post-produkciju.

Sa svojim trans-uvodom, Guidi dlanovima poklapa klavijaturu kroz ravnomjerni puls, „Seaplane“ je višestruko fokalna skladba albuma. „Addis Abbeba Calling“ još je jedan namig na Mingusove harmonije i boje, uvrštenjem kontrabas-saksofona na nju, kao i na Mongezi Fezinoj „You Ain’t Gonna Know Me (‘Cos You Think You Know Me)“ bariton-saksofona. Stilistički džez, u distribuciji popularnog talijanskog časopisa, još je jedan dokaz visokog standarda bogato razgranate kulture talijanskog poluotoka, ali i kroničnog straha od vlastitog identiteta.

Ocjena: 8/10

(Musica Jazz, 2013)

Vid Jeraj svake nedjelje od 22 sata uređuje i vodi emisiju #slusnaobmana na Radiju 808