Osjećaj kao da je Divljan duhom bio prisutan na tom nevjerojatnom koncertu za koji bih želio da se dogodi i u mom gradu, čak štaviše u istom poretku pjesama kao što su predstavljene na albumu. Niti što u koncepciji ne nedostaje, niti ičeg ima previše.
Iskreno, kad god vidim Gileta čini mi se kao da je mlađi nego što je bio prije dvadeset godina, kao i kad god čujem Električni orgazam uživo ili njihov posljednji studijski album „Gde smo sad?“ prati me isti osjećaj njegovog energetskog uzleta. Pa sad je li razlog tome joga, neka nova droga, ili dobri stari rock and roll teško je reći, ali „Retko svirane pesme“ su dokaz da Gile ubada s predumišljajem i jednostavno neodoljivo.
Iako naslov albuma snimljenog uživo u beogradskoj Amerikani 9. ožujka 2018. godine isprva sugerira da je to možebitni artikal za tvrdokorne obožavatelje Električnog orgazma koji mogu istrpjeti da se Gile nađe u priči u kojoj nisu izvođene primjerice: „Igra rokenrol cela Jugoslavija“, „Nebo“, „Krokodili“, „Debela devojka“ i ostali prokušani hitovi, njegovo preslušavanje donosi auru kakvu je imao rijetko koji live album snimljen na ovim prostorima gledano decenijama unatrag.
Da, „Retko svirane pesme“ donose zabilježenu magiju i poredak pjesama da ćete se pitati zašto su svi ti ponovno otkriveni evergrini nepravedno zapostavljeni i na koncu tako rijetko svirani. Ukratko, „Retko svirane pesme“ stvaraju imperativ da trebaju postati često svirane pjesme.
Gile i band Magic Bush u sastavu Damjan Dašić (ritam gitara), Marko Čalić (solo gitara, prateći vokal), Ivan Stanković (bas), Darko Grujić (klavijature, prateći vokal) i Vladimir Jevtić (bubnjevi, prateći vokal) majstorski je otpuhnuo prašinu s nekih antologijskih pjesama koje su što zbog ratnih prilika, što zbog protoka vremena kao takvog počele blijedjeti i u memoriji generacije koja je stasala uz njih. U prvom redu tu su pjesme „Hodam sad kao zombi“, „Mjau mjau“ i „Svečane bele košulje“ iz filma „Crni bombarder“ (1992.) na čijem soundracku su zajedno radili Električni orgazam, Zoran Kostić Cane, Milan Mladenović, Anica Dobra i dakako Vlada Divljan, zatim pjesme „Ona je“, „Pruža“, „O čemu ona sanja“, „Spavaj anđele moj“ i „Lutka koja kaže ne“, s također ratnim prilikama zagušenog albuma iz 1991. „Lutka koja kaže ne“ projekta Vlada, Gile, Piko & Švaba kojeg je prošle godine u diskografski život ponovnim objavljivanjem vratila Croatia Records, ali i izvedbe Divljanovih pjesama među kojima „Odnesi me“ apsolutno briljira emocijom koja je ‘visila u zraku’ u Amerikani tog ožujka prije dvije godine i koja se itekako osjeti.
Dakako, nezaobilazne su bile i rijetko svirane pjesme Električnog orgazma, za koje se može reći da je Gile ‘letio, sanjao i disao’ neopterećeno i sa zadovoljstvom dok ih je izvodio, sad već karakterističnim šuškanjem u izgovoru koji mu je legao poput neke fine patine, kao da se vraćao nekim starim ljubavima s kojima pronalazi neke nove iskre.
Nije sad tu na snazi eventualni nostalgični osjećaj potpisnika ove recenzije, iako, ruku na srce, teško se oduprijeti nostalgičnom tripu ovog albuma, već savršeno pronađena rock and roll metrika od strane Gileta i Magic Busha, kao da je riječ o nekom starom zanatu čije bazične vještine i tajne lagano nestaju i blijede. „Retko svirane pesme“ upravo nose odgovor zašto je rock and roll nekad bio sila koja je mijenjala svijet i određivala mu ritam, jer je na koncu to iskusila i bivša Jugoslavija.
Dakako, na albumu se još jednom iskazuje čarolija Giletovog i Vladinog autorstva. Karijere njih dvojce bile su isprepletene cijeli život, još od „Paket aranžmana“, nakon kojeg su zajedno radili rock albume i predstave za djecu, imali zajedničke bendove, bili izuzetno bliski, a opet za javnost su tako majstorski držali imidže apsolutnih suprotnosti: jedan kao sinonim lošeg dečka rock and rolla, drugi kao idol pristojnih djevojki i njihovih mama. Gledano iz tog rakursa „Retko svirane pesme“ su esencija tih isprepletenih sudbina izvedene onako kako ih je i sam Vlada htio izvoditi, ali opet na Giletov način. Ta Giletova ‘autonomija izvedbe’, da je tako nazovem, fascinantna je svojim fokusom i čvrstini jer zvuči kao čovjek na svetom zadatku, kao onaj kojeg vodi neka nepogrešiva ruka neke više sile koja mu čisti put od svih pogreški.
Osjećaj kao da je Divljan duhom bio prisutan na tom nevjerojatnom koncertu za koji bih želio da se dogodi i u mom gradu, čak štaviše u istom poretku pjesama kao što su predstavljene na albumu. Niti što u koncepciji ne nedostaje, niti ičeg ima previše. Stoga se toplo nadam da nije bila riječ o jednokratnom ekskluzivnom okupljanju Gileta i Magic Busha.
Ocjena: 10/10
(Odličan hrčak, 2019.)
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
