Tko je u devedesetima aktivno zujao po zagrebačkim klubovima dobro se sjeća odlične atmosfere koja je vladala na koncertu vašingtonskih post hardkoraša Girls Against Boys. Dobar glas koji se tada proširio ostao je ukorijenjen u glavama sve do danas. Da je suprotno ne bi ova četvorka bila u stanju nakrcati Močvaru u subotu navečer, a upravo je to i učinila na jednom od posljednjih žednouhih koncerata ove godine.
Girls Against Boys su pauzirali više od desetljeća. Iza sebe imaju iskustvo djelovanja pod okriljem velikog diskografa kao što su svoj zvučni trag ostavili u solidnom broju kultnih filmova iz posljednje dekade XX stoljeća, da bi se početkom novog milenija spontano razišli i svako krenuo na svoju stranu. Pjevač i gitarist Scott McCloud svirao je s glumicom Ginom Gershon kao što se i nakon New Wet Kojaka, zajedničkog benda s basistom Johnyjem Templeom skrasio u Paramount Stylesu, dok je primjerice Eli Janney bas i klavijature zamijenio producentskim stolcem.
Ono zbog čega su se Girls Against Boys vratili može se reći da je čisi gušt, kao i znatiželja kako će u ovoj indie eri publika reagirati na glazbu iz vremena kada indie nije bio glazbeni već statusni pojam, iz vremena kad su stari hardkoraši odlučili usporiti i time se zatekli u jednom novom sirovom, gotovo korijenskom rock izričaju iz kojeg je vremenom zaživjelo nekoliko stilskih karakterističnih formi koje su itekako osjetne u i današnjoj glazbi.
Girls Against Boys u sebi tako imaju elemente sporih hc udara, gotovo identičnih onima koji su nešto kasnije postali obilježje jednog Rage Against The Machinea, kao što u sebi imaju i elementa plesne glazbe što u devedesetima i nije baš bila česta crossover pojava, a opet imaju i soula koji je totalno zamaskiran McCloudovim oporim vokalom koji više dočarava impulse nego melodiju.
Iako nisam pobornik čestog izvještavačkog cendranja po pitanju zvuka s razglasa jer to obično ovisi o x faktora od kojih je ipak najznačajniji onaj samih glazbenika i njihovog sviranja na bini, ovog puta kao da razglas u Močvari nije bio dostatan za cjelovitu zvučnu sliku. Girls Against Boys je bend u kojem su u devedeset posto pjesama prisutne dvije bas gitare, a to je po svemu trebala biti tutnjava i grmljavina, a ona nije izlazila iz zvučnika. Bilo je korektno, ali ne više od toga, a i publika i bend bili su raspoloženi za više od korektnosti. Dalje>>