Dvije velike britanske organizacije koje okupljaju glazbenike, među njima i sindikat glazbenika, pokreću kampanju Keep Music Alive i traže korijenite promjene u visini isplate honora prvenstveno streaming servisa. Kriza izazvana pandemijom virusa Covid-19 posebno je pogodila glazbenike i oni traže promjene kako bi preživjeli. ‘Ako ne sada, onda kada?’, pita se jedan od njih.
Prolog svi dobro znamo, globalno gledano. Od sredine ožujka glazba uživo pred publikom više se ne izvodi. Publika je pohrlila na internet da bi djelomično zadovoljila svoje potrebe. Konzumacija glazbenog sadržaja na internetu rapidno je porasla tijekom provođenja izolacijskih mjera. Mnogi glazbenici su zasvirali iz svojih domova preko streamova, oni veći i popularniji su preplavili servise svojima od prije snimljenim cjelovečernjim koncertima (onim što su vjerojatno čuvali za neka ekstra izdanja ili bonuse i što bi dakako u danom trenutku i naplatili kao proizvod). Ako se izolirano gleda internet kao platforma tijekom ove krize, nikad se nije dogodilo takav nagli moment ekspanzije atraktivnih, novih ili dotad javno neemitiranih snimaka od strane cijele globalne glazbene scene – od najpopularnijih do onih opskurnih i anonimnih. I sve dostupno na istoj ravni – superjeftino ili besplatno i sa samo jednim logističkim imperativom kod svakog: “Daj odmah što god da imaš.” Cijeli virtualni svijet je u par mjeseci doživio svoj najveći popkulturni ‘boom’ svih vremena. Dostupan svakom tko je online, uz opasku da su u online otišli mnogi koji dotad tamo i nisu previše boravili. Dakle, narasla je i populacija korisnika.
S druge strane u ovoj našoj običnoj realnosti, show je izbrisan s lica zemlje. Time i najvažniji honorari, oni od kojih žive svi oni koji se bave bilo kojim oblikom izvedbene umjetnosti koja u formulu uključuje prisustvo publike. U pomoć njihovom opstanku uključile su se strukovne organizacije, negdje ministarstva kulture i vlada, ovisno od države do države, tj. što stupnju svjesnosti o važnosti bilo kao kulture ili grane gospodarstva i dakako mogućnostima. No svi se slažu da dugoročnije to ne može izdržati.
“Covid-19 se dogodio, a ja sam sjedio i razmišljao: ‘Glazba uživo je otišla i neće je dugo biti'”, govori tako Tom Gray iz britanske grupe Gomez, ujedno i predsjednik britanskog Društva izvođačkih prava (Performing Rights Society) koje je uključeno i u združenu Keep Music Alive kampanju.
Spomenuta kampanja okuplja 30.000 glazbenika iz britanskog sindikata glazbenika i Ivors Academyja (nazvane po velškom kompozitoru Ivoru Novellu). Svi oni zajedno su krenuli u misiju alarmiranja tehnoloških platformi, diskografskih kuća, političara i publike o tome tko stvara glazbu.
Kako navodi Guardian, kampanja Keep Music Alive nedvosmisleno poentira: “Ova kriza je na vidjelo iznijela činjenice da autore i izvođače na životu održavaju prvenstveno nastupi uživo i da su isplate prava od streaminga daleko nedovoljne.”
Zatvaranjem frizerskih salona, kafića, klubova i svih onih koji inače plaćaju naknadu za javno korištenje glazbe, kako npr. u Hrvatskoj, tako i konkretnu u ovom slučaju i Velikoj Britaniji, Tom Gray ističe kako su svim morali zatvoriti vrata i da je internet u ovom trenutku postao glavni izvor prihoda po pitanju glazbe, na koncu i kad je riječ o narudžbama i prodaji fizičkih nosača zvuka i memorabilija.
KT Tunstall koja odbija i pomisao na streaming nastup iz svoje sobe, gotovo je bijesna na diskografe i streaming servise: “Diskografi i streaming platforme su umislili da su oni proizvod. Ali nisu. Oni koji rade proizvod su ovdje potpuno zajebani.”
Konkretno u Velikoj Britaniji od jednog streamanja pjesme Spotify vlasnicima prava isplaćuje (preračunato u kune) 2,2 lipe, a Youtube 0,9 lipa. Lavovski dio isplata ide najvećim korporacijama, a to su Universal, Sony i Warner Music koje u velikom dijelu imaju sistem isplate glazbenicima koji je kreiran još u vrijeme kad su se trebali pokrivati troškovi proizvodnje fizičkih nosača zvuka, distribucije i prodajnih mjesta. Sada u vrijeme streaminga, koji nosi 75% udjela, kompanije uzimaju sebi najveći dio novčanog kolača od uplata sa streaming platformi.
Pokretači kampanje Keep Music Alive tvrde da je taj sistem u srži potpuno nepravedan za glazbenike i autore, te dodaju da postoji i velika pomutnja među korisnicima koji plaćaju pretplatu streaming servisima jer oni misle da to što uplaćuju ide autorima koje vole i slušaju. Međutim, istina je da sve te uplate idu u jedan ‘veliki lonac’ iz kojeg se sve kanalizira velikim labelima koji honoriraju svoje najveće izvođače. Konkretno to znači, što god vi preferirali slušati na streaming servisima, najviše od toga možda dobiva jedan Ed Sheeran.
Ono što britanski glazbenici okupljeni oko Keep Music Alive vide kao rješenje je podjela zarade od streaminga na četiri jednaka dijela: streaming platformi, diskografima, autorima i izvođačima.