Zagrebački bend Go No Go, iznikao prvenstveno iz grupe Ruiz (ako se gleda na omjer članova) objavio je svoj drugi EP jednostavna naziva ‘2nd’.
Go No Go je svoj put započeo je kao side project Tomislava Šnidarića i Janka Kezelea (iz spomenutog upokojenog Ruiza), Ivane Vodanović (Don’t Mess With Texas i Mutual Of Omaha) i Zdravka Šavora (Kiper), a nekako se čini da je to još uvijek. Ili je možda bolje reći kako je riječ o bendu u nastajanju koji i dalje neopterećno ispipava stilove. Koliko je to imalo smisla na prvom EP-iju, na drugom to već može biti malo problematično, u smislu da još nije pala čvrsta odluka kojim putem krenuti.
Go No Go su stilsku skoro pa posvuda ako se uzme u obzir što sve može napraviti bend oslonjen na punk rock nasljeđe. Kao da krstare od Britanije do SAD-a, malo podsjećajući na Arctic Monkeys („Follow“), malo na američki pop punk 90-ih („Secret Little Thing“ i „Crowd“) da bi „All The Way And All The Time“ debelo zabrazdio u teritorij Green Daya. Spomenute tri u središnjem dijelu EP-ija daju naslutiti kako Go No Go svoju publiku traži među srednjoškolcima i to američkim srednjoškolcima jer su te pjesme za evropsko uho isuviše predvidljivo fluidne, da ne upotrijebim riječ ‘banalne’. Ne uvlače slušatelja, već odaju sliku benda koji samozadovoljno svira ono na što su se negovi članovi palili u svojim tinejdžerskim godinama.
„Rate“ koji dosta toga duguje Nirvani popravlja situaciju, no obzirom na ono što dolazi poslije (kad se sve uzme u obzir), zvuči samo kao dobra sirovina za pjesmu koju su na kraju napravili gostujući Hemendex. „Hey! Exiting World!“ poput „Rate“ nastavlja u tom indie smjeru iz 90-ih što dobro i leži Šnidarićevom a la Brian Molko vokalu, a da nakon nje EP završava situacija bi bila puno lošija no što jest.
Na kraju dolazi stvar koja cijelu konstrukciju stubokom mijenja, a riječ je o remiksu pjesme „Rate“ koju potpisuje Hemendex, a ona je u genijalno osmišljenom post punk elektro minimalizmu koji pogađa srž. Kao da je i stvorena za Šnidarićev ‘Placebo stil’, korespondirajući i stilski i melodijski prirodnije nego cijeli ‘organski’ materijal prije njega, pružajući snažnu sugestiju da je bend koji se i dalje traži odjednom na dobroj startnoj poziciji kad dođe vrijeme za debi album. Taj Hemendexov „Rate“ također značajno pomiče i fokus ka drugoj vrsti publike, onoj koja cijeni profinjeniji glazbeni izraz, koja bi za grupu svakako bila puno zahvalnija.
U suprotnom, čini se ako Go No Go nastave pop punk stazom lako im se može dogoditi za završe tamo gdje se zatekao KinoKlub – na deponiju (melodičnih) punk bendova koji su pjevali o ničemu.
Ocjena: 6/10
(Geenger Records, 2013.)
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
