Godspeed You! Black Emperor kao da je neko društvo drevnih šamana koji su svojim traganjem na neki način došli do izvorišta kozmosa. Kao da su oduvijek bili vođeni onomatopejskom misijom da dešifriraju huk i od njega naprave zvuk, a kad su do toga došli, shvatili su da svaki zvuk prirodno mora biti i huk. Jer huk je sve.
Prije točno pet godina, 2019. na istom mjestu, u Velikom pogonu Tvornice kulture, jednako popunjenim publikom, oprostili smo se od Žednog Uha uz razorno droniranje kanadskog sastava Godspeed You! Black Emperor. S naknadom pameću gledano, nije to samo bio oproštaj od svega što je predstavljao desetljetni agilni promotorski rad Mate Škugora, koji je educirao, unaprjeđivao, obogaćivao i mijenjao glazbene ukuse mnogih koji su upravo Žedno uho s godinama počeli doživljavati kao trademark za dovođenje kvalitetne glazbe u Zagreb i Hrvatsku koliko god bili potpuno neupoznati s imenima koja dolaze, već oproštaj od jedne ere i svega što je ona karakterizirala kad je riječ o svemu što se može staviti u ogromnu kapu pojma „indie“.
Već 2020. probudili smo se u drugom svijetu, koji već petu godinu za redom živi od strepnje do strepnje gledano na svakom planu, jer nakon pandemije i dalje čekamo Treći svjetski, dok se ratna buktinja širi svim našim „bliskim istocima“, kao što nas i klima uvodi u neko novo hirovito doba u kojem sve što je vrijedilo jučer sve manje vrijedi i danas, jer čas nam je hladno, čas nam je vruće koje god godišnje doba bilo u pitanju.
Paradoksalno u svemu je, koliko god nas ta „petoljetka“ od posljednjeg gostovanja GY!BE izmijenila i koliko god se izmijenilo doslovce sve oko nas, kvibeški sastav koji su u Montrealu 1994. osnovali gitaristi Efrim Menuck i Mike Moya, te basist Mauro Pezzente kao da je ostao potpuno nepromijenjen kao jedna velika konstanta.
Godspeed You! Black Emperor kao da je neko društvo drevnih šamana koji su svojim traganjem na neki način došli do izvorišta kozmosa. Kao da su oduvijek bili vođeni onomatopejskom misijom da dešifriraju huk i od njega naprave zvuk, a kad su do toga došli, shvatili su da svaki zvuk prirodno mora biti i huk. Jer huk je sve. Huk su svi zvukovi odjednom. Huk ima puno frekvencija, iako se čini da ima samo jednu. Huk je zvuk snježne lavine, huk je zvuk cunamija, huk je zvuk potresa i zvuk atomske bombe, huk je čak i zvuk Sunca okovanog u gluhom vakuumu svemira.
Čovjek se u svojoj igrariji od života bavi dešifriranjem zvukova i slaže ih u harmonije, ali huk ga skameni, huk je ono iskonsko i uvijek nešto daleko veće od čovjeka. Huk je božja snaga i brzina u službi crnog imperatora. I tu negdje leži hipnotička moć benda Godspeed You! Black Emperor pred kojim kao sićušni pojedinac u mraku dvorane istovremeno odolijevate huku koji proizvode šamani na pozornici koja je gotovo u jednakom mraku, izuzmu li se video projekcije iza benda na kojima je simbolička igra riječi i slika, traže frekvencije onoga pred čim bi mali čovjek trebao bježati glavom bez obzira, a to je zvuk početka i kraja svijeta – rođenog u huku da bi u njemu i nestao.
Svaka skladba otvarala je neki novi krug, neki novi nalet, možda i žešći od prijašnjeg, iako je u stvari kulminiralo oduševljenje publike po završetku svakog od šest ili sedam udara (ako bi se tako mogle nazvati skladbe) od kojih je svaki u prosjeku trajao dvadeset minuta počevši s „Hope Drone“ kojom je otvoren koncert i čije značenje možda nikad nije bilo jasnije nego što je danas, upravu u svijetu koji obilato koristi dronove u ratne svrhe.
Droniranje nade tako je započelo harmonijskom igrom gudala violine i kontrabasa da bi postepeno bilo zasuto hukom gitarskih distorzija, oliti volšebno spaljivanje svake nade u novome svijetu – „Lasciate ogne speranza, voi ch’entrate“, rekao bi Dante.
Nastavak je nosio nekoliko novih i još uvijek neimenovanih skladbi koje GY!BE izvode na trenutnoj europskoj turneji, koja je 10. travnja započela u Finskoj, da bi se kroz baltičke zemlje, Poljsku i Češku sinoć spustila i do nas, pa sad hoće li se one naći na nekom budućem albumu ili će ostati ekskluzivitet za sve koji su pohodili koncerte ove 2024. puno je teže reći nego što je izvesti zaključak da su jednako snažno djelovale na publiku kao što je bio slučaj s „World Police And Friendy Fire“ i „Moya“, a ako me uši bombardirane tijekom više od dva sata ne varaju, zagrebačka publika dobila je premijeru skladbe „Mladic“ s albuma „Allelujah! Don’t Bend! Ascend!“ iz 2012. godine.
Ponavljam, ako me uši ne varaju, jer na koncu se tih dva sata i kusur koncerta stopilo u huk za hukom, lavinu za lavinom, božansku snagu i vražju rabotu iz ruku, usuđujem se reći kanadskog ogranka starih hipija koji su odavno odlučili ne trošiti riječi kako bi opisali ono u čemu jesmo i što nas čeka, već nas razbijati u atome glazbom početka i kraja svijeta. Po svemu sudeći smo na pragu nečeg od to dvoje, jer ako zamislimo isti bend na istom mjestu u novoj petoljetki, tko zna što ćemo zapisati te 2029. godine.
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
