Golem(o) zapljuskivanje na Seasplashu i čekanje PFF-a

10. Seasplash se kotrlja, Pula Film festival samo što nije počeo… Pula još jednom postaje značajna kult(urn)a točka ove zemlje.

Golem na Seasplashu (Foto: Zoran Stajčić)

Koncert je bio izniman. Slobodno mogu reći da je Golem trenutno najjači bend na cijeloj sceni. Nešto na što bi njihov label trebao biti jako ponosan i u što bi trebao nastavio ulagati (jer to znači pametno ulagati). Pošteno su potegnuli i publika je odlično reagirala. Muzičarima iz Golema je Seasplash skoro pa matični festival. Jer članovi istoga zajedno s ostalim bendovima u kojima sviraju na festivali poput St!llnessa, Bamwisea, pa čak i francuskog Jokea čine kvalitetnu okosnicu glazbenog stila u kojem su, ruku na srce, svi ti domaći bendovi puno zanimljiviji od nekih drugih jakih stranih imena sa scene. Svaka čast svima, ali nabrojani posjeduju izbrušenije oštrice, jači apdejt i vidi se da je riječ o desetak iznimno formiranih glazbenika i umjetnika koji paralelno jako uvjerljivo funkcioniraju u dva-tri glazbena projekta koji međusobno posjeduju vidljive crte razgraničenja. Dakle nije u pitanju varijacija na jedan bend već su to stilski gledano jasno definirane autorski samostalne grupe.

Sve su skoro pa iznikle iz Seasplasha, oni su rasli kroz taj festival, a sada su na istom headlineri i to zasluženo (da ne bi bilo da je riječ o onoj poznatoj balkanskoj samoživoj nepotističkoj šemi). Možda sama ta činjenica govori najviše o samom festivalu kao instituciji kroz koju se razvijaju talentirani i koja ih podržava. Generalno mi je to najjači dio te priče, pored zdrave zajebancije za koju je festival k’o stvoren. Remete je možda malo nervozni policajci u civilu koji samo gledaju kako sklepati nekog tko se ‘odvažio’ na joint. Uglavnom, Pula je trenutno centar kulturnog urbanog života. Seasplash traje, a Pula Film Festival samo što nije počeo.

Nevjerojatna je moć te pulske Arene, u njoj se može gledati i najgori hrvatski film i čovjek se neće osjećati loše. To se najbolje osjeti kad neke naslove koji su mi zapali za oko tijekom festivalskih projekcije reprizno ‘potvrdim’ za godinu dvije kad dožive premijeru na nacionalnoj televiziji. I tada se osjetim pomalo posramljenim kad skužim da sam se zagrijao za osrednji film. I tad obično ‘okrivim’ dobro ljetno raspoloženje u Puli u kojoj se u to doba godine osjećam kao doma.

Zadnje od Reportaža

Za Beograd

U ponedjeljak smo starci i ja odlučili otputovati u Srbiju. Malo je
Idi na Vrh
X