Jedanaesti (neslužbeno trinaesti) album amsterdamsko-zagrebačkih Gone Bald nije samo još jedan izniman dodatak beskompromisnoj diskografiji Ivice Košavića aka Razorblade Jr.-a, već i dobra polazišna točka za upoznavanje ovog osebujnog benda. Na njemu ćete, naime, povremeno nabasati na neukrotive noiserske detonacije s ranih izdanja ‘Jesus Is Coming Soon’ i ‘Fairy-Tale Addict’, ali i na svu onu kompleksnost i nepredvidivost aranžmana koji su obilježili njihov zvuk posljednjih godina.
Za neupućene, povijest Gone Balda vraća nas u 1994. godinu kada se oproštajna proba trojice članova grupe Achtung Dichtung pretvorila u rađanje novog sastava koji se ubrzo preselio u Amsterdam, grad u kojem se dotad nastanio solidan broj pripadnika ratom razrušene alternativne i umjetničke scene bivše Juge. Uz pomoć, između ostalih, Ante Čikare i Zlaje Hadžića uspjeli su skrenuti pozornost na sebe divljim, brutalno žestokim koncertima, čak i kada su se poslije njih na binu penjali jedni Jesus Lizard ili Sebadoh.
Nažalost, ostatak benda poslije nekog se vremena odlučio vratiti u Hrvatsku i tako ispisao prvo poglavlje „kletve“ bačene na Gone Bald, kletve koja se manifestirala (pre)čestim promjenama postave, nerijetko upravo u trenutku kada su se nalazili u naponu snage. Povijest se ponavlja pa je tako po završetku snimanja „The Expiration Datea“ Razorbladea napustio bubnjar Radovan Lučić (Professor Lutz), što je, uzmemo li u obzir sviračku kemiju i pjesme koje su zajedno napravili, stvarno velika šteta.
Album otvara „We Had Wings“, petominutni vrtlog riffova u kojem se kovitlaju utjecaji američkog alter rocka osamdesetih i devedesetih, ekstremnijih izdanaka grungea, kao i noisea, math-rocka i art-punk eksperimenata kultnih Mission Of Burma. „La Vita è Pericolosa Per La Vita“ svemu navedenom dodaje i malo mračnog post-punka na tragu Killing Jokea prije nego eksplodira u glazbenom kaosu i dehumaniziranim Košavićevim urlicima.
U „Svaki dan je dobitak“, posvećenoj Draganu Pajiću-Paji, saksofon Damira Price Kafke zvuk Gone Balda približava Orkestru za ubrzanu evoluciju, aktualnom nasljedniku Pajinog Cul-de-Saca, dok je „The Curse Removal Song“, druga instrumentalna skladba albuma, svojom kvalitetom mogla upasti i na neko od izdanja velikih Fugazi.
Kao i obično, pjesme Gone Balda nisu nešto što će vam onako usputno svirati u pozadini, već će iznenadnim promjenama tempa i melodija slušatelja doslovno zarobiti i natjerati ga da uzaludno pokušava odgonetnuti i predvidjeti kojim bi putem određena skladba uopće mogla krenuti, kamoli završiti. To je najočitije u odjavnoj „Buzzing In My Head“, izvorno objavljenoj na debiju „Jesus Is Coming Soon“ i pretvorenoj u pravi noiserski „tour de force“. Nova verzija tako starta višeminutnim feedbackom, nakon čega postaje nekakav čudni i uznemirujući „bastard“ Black Sabbatha i Nirvane te kulminira sampleom prastarog šlagera Vere Lynn „We’ll Meet Again“.
Pohvale je zaslužila i produkcija Mihaela Belea, kao i cover koji potpisuje Igor Hofbauer, pa se u konačnici čini da je Djed Mraz („Expiration Date“ je objavljen na božićno jutro) ovoga puta posebno odlučio nagraditi ljubitelje zahtjevnijeg, neortodoksnog rocka.
Ocjena: 9/10
(Samizdat/Bandcamp, 2016.)
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
