Veterani američkog pop rocka i dalje su aktivni, samo što nažalost i dalje žive u balonu koji se odavno ispuhao.
Goo Goo Dolls je jedan od onih bendova iz 90-ih koji je igrao po svim pravilima biznisa. Malo žestoki, malo slatkasti i s pogođenom baladom „Iris“ koja ih je vinula u zvjezdane visine nakon što je uvrštena na soundtrack filma „City Of Angels“ s Meg Ryan i Nicolasom Cageom u glavnoj ulozi – sasvim dovoljno da se taj nit’ smrdi, nit’ miriše pop rock bend održi do danas i da se i dalje velikim slovima zahvaljuje svojim fanovima na zadnjoj stranici bookleta uskačući u novu eru nostalgičnih tripova.
Goo Goo Dolls se i dalje prilagođavaju svojim ‘fanovima’ trudeći se uhvatiti moderna stremljenja soft rocka po sistemu: malo Maroon 5, malo The Killersa i sve u Bon Jovi maniri refrena koji trebaju eksplodirati u stadionskim proporcijama. Tako je već od uvodne „Rebel Beat“, koja je po nazivu i onome što nudi kontrapunkt bilo kakvoj vrsti rebelije pogotovo u čistoj srednjestrujaškoj izvedbi Johna Rzeznika koji ne napušta pozu šarmera slomljenog srca i blago napuklog glasa. Pravi soundtrack američkog načina života, široke optimističke ceste na kojoj i mol odzvanja kao dur. Samo što se od 90-ih do danas štošta toga promijenilo. Američki rock je već napravio nekoliko značajnih zaokreta, Detroit više nije rock city već broke city, kao i vremena kad je najveći problema američkog predsjednika bila Monica Levinsky…
[youtube]http://www.youtube.com/watch?v=zUi8gQPsMdw[/youtube]
Goo Goo Dolls pored svih kozmetičkih promjena i dalje pripadaju tom dobu koje je odavno dalo svoje heroje i značajne odrednice. Rock bendovi poput Goo Goo Dollsa bili su distorzirani pandani boy bendova, samo što Goo Goo Dolls zahvaljujući jednom čvrstom uporištu kakvo daje „Iris“ koju je prošle godine Billboard stavio na prvo mjesto pop singlova u posljednjih dvadeset godina, točnije od 1992. do 2012. godine i dalje naizgled posjeduje važnost.
Pošto magnet ima dva suprotna pola – „Magnetic“ ne znači automatski da je u pitanju privlačenje. Čak ni za one nostalgičare koje je zaobišao grunge i britpop i koji su zvuk Amerike 90-ih jače proživljavali kroz grupe poput Counting Crows, Stereophonics, Soul Asylum i Matchbox Twenty.
Ocjena: 4/10
(Warner Bros / Dancing Bear, 2013.)
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
