‘Good Omens’ – osvježenje za ljubitelje iskrivljenog kanona

Priča o kraju svijeta u kojoj se isprepliću sudbine anđela, demona, vještice i jedanaestogodišnjaka, a četiri jahača Apokalipse voze bijesne motore.

‘Good Omens’

Prije skoro 30 godina izašla je knjiga u suradnji dvojice engleskih pisaca koja je brzo stekla kultni status, ali tek se ovog proljeća našla na ekranu. Terry Pratchett je najpoznatiji kao autor serije od 41 romana “Discworld” koja je objavljivana od 1983. do 2015. a domaćoj će publici možda biti zanimljiv podatak da je po nastavku naslovljenom “Mort” najpoznatiji sinjski bend dobio ime. Neil Gaiman je malo mračniji, a osim serijala o “Sandmanu”, napisao je i golemi roman “American Gods”, koji je adaptiran i u solidnu televizijsku seriju u produkciji kabelske mreže Starz i Freemantle USA, kojoj je nedavno završila druga sezona. Roman “Good Omens” u suautorstvu su objavili 1990., a za Amazon Prime su ga počeli adaptirati u vremenu kada je Pratchettu dijagnosticiran rijetki tip Alzheimerove bolesti te nažalost nije doživio premijeru, ali je njegov šešir imao počasno mjesto u publici. Gaiman je izjavio da je baš zbog toga htio da adaptacija bude što bolja, borio se s produkcijom da sve scene koje je Pratchett zamislio budu uključene bez obzira na cijenu efekata, a sam je nadopisao završne scene da bi do kraja zaokružio priču onako kako bi se i Pratchettu sviđala.

Sam naslov “Good Omens” teško je prevesti i zadržati njegovu paradoksalnost. Riječ omen u engleskom ima negativnu konotaciju koju ekvivalent u hrvatskom ne mora imati. Tako su horor klasici o malom Damienu (jedan od kojih je davne 2005. trebao biti sniman i u Solinu, ali je protestirala lokalna pastva) kod nas prevedeni kao “Pretkazanje”, a u novijim izdanjima se ni ne prevode. “Good Omens” bi možda najbolje bilo prevesti kao Dobre kletve, što ne bi bio potpuno vjeran prijevod, ali bi se prenio paradoks iz naziva jer kletva u sebi ne može imati neutralno značenje. No, ostavimo te brige prevoditeljima.

Radnja knjige premještena je u moderno doba i pojedini likovi dobili su više prostora, na čemu je zahvalan glumac Jon Hamm, koji je kao dugogodišnji čitatelj objeručke prihvatio ulogu arkanđela Gabriela, u ovom narativu stereotipa lošeg šefa. Kasting serije jamči dobru zabavu: u glavnim ulogama su Michael Sheen kao anđeo Aziraphale i David Tennant kao demon Crowley. Frances McDormand daje glas Bogu, a Benedict Cumberbatch pojavljuje se u jednoj epizodi kao Sotona. Princeza pakla Beelzebub je Anna Maxwell Martin, obrijani Nick Offerman igra američkog ambasadora, Jack Whitehall je početnik-lovac na vještice Newton Pulsifer, Adria Arjona je vještica, a tu su još i Miranda Richardson kao Madame Tracy i Michael McKean kao njezin stanar i lovac na vještice Shadwell. Svaku pohvalu zaslužuje Sam Taylor Buck kao Adam Young odnosno Antikrist, kao i ostali klinci iz njegove ekipe, koji su se odlično snašli u društvu koje je, budimo realni, sam vrh britanske glumačke elite. Priču na ramenima apsolutno nose Sheen i Tennant, ali i odličan soundtrack u kojem, očekivano, prevladava Queen jer Crowleyjev demonski Bentley sve albume transformira u Best of Queen (a u seriji se pojavljuje i Freddie Mercury, odnosno njegov glas kojega glumi Ben Crowe). Ne samo oni, i duhoviti scenarij, plot twistovi, prvoklasna režija, kostimi, šminka, efekti – svi zajedno čine ovu seriju izvrsnim zalogajem za svaku preporuku.

Isto kao i u knjizi, Bog je pripovjedačica koja nam otkriva priču Aziraphalea i Crowleyja, promatrača Zemlje za Raj i Pakao. Kako su dijelili sudbinu tisućama godina, i pritom uzrokovali razne povijesne događaje (koji su u seriji detaljnije prikazani i s malo drugačijom kronologijom naracije nego u knjizi, ali svejedno uz genijalne dijaloge), tako su se vezali uz ljude i sam planet. Zato se dogovore da će pokušati spriječiti Apokalipsu na koju su njihovi šefovi u Raju i u Paklu jako nabrijani jer su i jedni i drugi gladni rata. Ipak se pripremaju za njega od početka vremena. U knjizi The Nice and Accurate Prophecies of Agnes Nutter, Witch (što je inače podnaslov knjige “Good Omens”), koja se od ostalih zbirki proročanstava razlikuje po sitnom detalju: sve je u njoj točno; piše da će Armagedon početi kad Antikrist napuni 11 godina i imenuje svog psa. Da bi se božanski plan odvio sa što manje komplikacija, njena proročanstva se generacijama čuvaju u obitelji, a Antikrist je još kao beba zamijenjen u rodilištu, predan američkom ambasadoru i Aziraphale i Crowley prerušeni sudjeluju u njegovom odgoju. Međutim, ono što je zaplet čitave priče i što im potpuno otežava situaciju jest činjenica da su još u rodilištu, odnosno samostanu sotonističkih redovnica The Chattering Order of St. Beryl, zamijenili krivu bebu i Antikrist je odgojen u normalnoj engleskoj obitelji u gradiću Tadfieldu i čini se kao običan klinac.

Priču o Armagedonu rijetko koji autor može učiniti urnebesnom, ali i u knjizi i u moderniziranoj seriji pratit ćete anđele i demone i umirati od smijeha, pogotovo ako ste ljubitelji britanskog humora. Autori uzimaju biblijski kanon i šale se s njim, ali mu se ne izruguju, nego ga izvrću i gotovo neprimijetno približavaju dva lika, anđela i demona, sve dok nam to naoko nezamislivo prijateljstvo ne postane jedino logično i u skladu s načinima na koje su nam predstavljeni. Šest epizoda je taman dovoljno da svaki lik dobije zadovoljavajuć razvoj i rast, bez da itko od njih izdaje ijednu od svojih početnih osobina. Gaiman kao showrunner i jedan od autora potrudio se prilagoditi knjigu na način koji ne razočarava čitatelje, i vjerujem da će gledatelje koji su se prvi put susreli s ovom paradoksalnom temom potaknuti na čitanje (ili slušanje audioknjiga), pogotovo ako, kao i autori “Good Omens”, inače vole stil Douglasa Adamsa.

Kada pred sobom imamo adaptaciju, nerijetko će loše ocjene biti objašnjene time da su obožavatelji imali vlastite teorije i da su razočarani što se nije odvio njihov scenarij, pa se zato žale. To je ponekad i istina, ali češće nam se dešavaju katastrofe poput filma “The Last Airbender” koji je uništena adaptacija jedne od najboljih serija svih vremena “Avatar: The Last Airbender” (koja se s originalnim autorima priprema u igranoj verziji na Netflixu za 2020.); ili naravno, oprostit ćete mi ako je prerano, osme sezone “Game of Thrones” (o tom uskoro). Činjenica je da nekad obožavatelji znaju više o knjigama ili serijama i od samih autora, jer im na drugačiji način pristupaju, ali fan fiction svejedno nije prvo za čim ćemo posegnuti u bespućima interneta, a rijetko kad će dobiti i lovu za produkciju. Zato je pun pogodak bio imati Gaimana kao showrunnera jer je on i Pratchettov obožavatelj i suautor adaptirane knjige, pa se potrudio priču prenijeti u skladu sa svime što “Good Omens” čini posebnim. Tako i nadrealne stvari postaju savršeno uvjerljive, jer su motivirane prethodnim događajima u priči. Dodajte prstohvat humora i imate recept za odličnu fikciju, ne samo o smaku svijeta, nego i o prijateljstvu, ljubavi, sudbini i ljudima nepojmljivoj prirodi boga.

(Amazon Studios, BBC Studios, 2019.)

Zadnje od Osvrt

Idi na Vrh
X