Danas najčešće citiran (ne nužno i najtočniji) izvor informiranja – društvene mreže kažu sljedeće: 19.11. je bio Međunarodni dan muškaraca, 20.11. je bio Međunarodni dan djece, a 21.11. je bio… dan za Majke.
S obzirom na ulogu Majki u našim životima, i 22.11. je dan za Majke, kada drugim koncertom u Boogaloou obilježavaju 40 godina rada. Kada majke slave 40 godina života, obično s mješavinom ponosa i sreće gledaju plodove požrtvovnog odgoja svog podmlatka, a kad Majke slave 40 godina, s mješavinom ponosa i sreće gledaju plodove svog požrtvovnog odgoja publike kroz stvaralačke faze.
U 40 godina frontmen (neki bi rekli: otac) Majki, Goran Bare darivao nas je čitavim dijapazonom u kvaliteti svojih nastupa, ali 21.11.2024., majčinski se pobrinuo da nitko ne ode nezadovoljan. I za razliku od ostalih bendova koji obilježavaju 40 godina postojanja, buljuk pjesama iz koncertne set liste je novijeg datuma, a broj pjesama s antologijskog albuma prvijenca “Razum i bezumlje” je odsviran onoliko koliko i broj pjesama sa soundtracka iz filma “Četverored”. Dakle, najraniji radovi nisu bili zastupljeni, no to se i nije osjetilo.
Bare je koncertom ispričao svoju životnu priču. Na koncertu nije pjevao “Rođen u blatu”, ali se kroz pjesme sporijeg tempa osjetilo teško slavonsko blato, sevdah koji mu je prenesen mjestom formiranja i sazrijevanja njegove kompleksne ličnosti te blues koji mu je prenesen njegovom voljom za slušanjem angloameričke muzike.
Prva pjesma na koncertu, “Rođen za suze”, poslužit će kao dalji dokaz za pojašnjenje teze. Izolira li se Baretov koncertni vokal od ubitačno precizne i moćne sviračke artiljerije Majki, pjesma će zazvučati slična radovima preminulog Satana Panonskog. “Ljubav krvari” nastavlja vožnju na granici sevdaha i bluesa, a “Krvarim od dosade” je zablistala u poluakustičnom ruhu. Gotovo svakom odsviranom pjesmom Bare i Majke su opipale emocionalno bilo publike, osobni favoriti su bili “Odvedi me”, najbolja pjesma za Mišu Kovača koju Kovač nikad nije (javno) otpjevao, “Depresija”, “Skarabej Go-Go”, te pogotovo “Budi ponosan”, koja bi učinila ponosnim bilo koji bend koji bi je onako izveo.
Čak i “Put ka sreći”, pjesmu koju u koncertnoj verziji sa srednjoameričkim glazbenim akcentima teško mogu podnijeti, bila je izvedena nadahnuto, pristupačno i pamtljivo. Bare je bio prisutan duhom i tijelom, malo je iracionalno komentirao, ali je zato puno neverbalno komunicirao s publikom onako kako samo on može, kao preživjeli nakon putovanja u pakao, kao veći od života i jači od smrti. Bare je na sceni uspio uvjeriti da je besmrtan.
“Mir i ljubav svima. To je bilo sve za večeras.”, kratko je rekao na kraju regularnog dijela koji je trajao sat i pol, uz jednu pjesmu na bisu, “Noćas prelazim rijeku”. Iako potpisnik ovih redova pamti i dulje koncerte ove grupe, ovaj je svojom dinamikom, naracijom, intenzitetom i logičkim krajem nadoknadio svoju “kratkoću”.
Samo su jedne Majke.
Set lista, 21. 11. Boogaloo:
1. Rođen za suze
2. Ljubav krvari
3. Krvarim od dosade
4. Fantastična vatra
5. Odvedi me
6. Zašto
7. Depresija
8. Mršavi pas
9. Skarabej Go-Go
10. Put ka sreći
11. Budi ponosan
12. Teške boje
13. Vrijeme je da se krene
14. Ja sam budućnost
15. A ti još plačeš
Bis
16. Noćas prelazim rijeku