Zagreb International Blues Festival po prvi je puta imao domaćeg headlinera, a Majke su, navodno, u subotu 31. svibnja po prvi put nastupile pred sjedećom publiku u kino dvorani Studenskog centra, u poluakustičnom formatu.
Goran Bare je često otpisivan kao slab tekstopisac. Uzmimo za primjer pjesmu „Pokreni se“ s albuma „Izgubljen i nađen“. Prvi stihovi glase: „Ne postoji nešto što ne postoji“ i često su predmet podsmijeha, kao izjava svojevrsnoga šampiona tautologije. No je li uistinu tako?
Na samome začetku zapadne filozofije Parmenid je pisao da je jedina evidentna istina da bitak jest, a nebitak nije. Sve što jest dio je jednog jedinstvenog i nepromjenjivog bića i sudjeluje u njemu, a sve što nije dio njega, jednostavno je ništa. (Parmenid je sagledao i bitne filozofske probleme u suprostavnjanju kretanja i mirovanja, ne znam odnose li se stihovi „nekad se stane, nekad se nastavi“ na to.) U predavanju „Što je metafizika?“, jednom od općenito najljepših filozofskih tekstova, Heidegger je rekao da u trenucima kada je čovjek (iliti po hajdagerski tubitak) opterećen bićem, nastupa dosada.
A Bare to zna dok krvari od dosade. Ili u već navedenoj pjesmi govori: „Da li zbog dosade ili zbog navike, bojiš se na kocku staviti srce“. Dotaknimo se i navike na sekundu. Hume kaže da samo zahvaljujući navici možemo zaključiti da će Sunce sutra izaći. I to je način da se nosi sa mogućnošću da ne izađe. Da nas nema. Da nema ništa. A Heidegger kaže da tek u susretu sa onim „ništa“ možemo upoznati bitak u njegovoj punini, kao ono suprotno od „ništa“. U susretu s ništavilom nalazimo se u poziciji koju Nietzsche opisuje riječima: „kad dugo gledaš u ponor, i ponor gleda u tebe.“ Za razliku od dosade koja nastupa u opterećenosti bićem, u susretu s „ničime“ nastupa Angst. Tjeskoba. Ili, ako hoćete, blues.
Sumnjam da je Bare imao strpljenja hrvati se s Parmenidom i Heideggerom, ali to tim više govori o njegovom sjajnom osjećaju za blues. A osim toga ima i osjećaj za ironiju. Počinje prva pjesma, „Fantastična vatra“ (koja jasno govori o Heraklitu, naravno, te predstavlja naklon vinkovačkog filozofa misli mračnoga Efežanina), a Bare kopa po džepovima i plazi pozornicom dok traži upaljač. Dok gori fantastična vatra, Bare nema vatre. Na taj način Bare nas uvodi u dvosatno predavanje o ontologiji i rocku, na kojemu slijedi već spomenuti blues o opterećenosti bićem, „Krvarim od dosade“. Bez stanke, bez bisa sve do finala sa zasluženo najvećim domaćim hitom posljednjih godina, „Teške boje“. Ako netko manje upućen u filozofiju predsokratovaca možda ne razumije određene tekstove i otpisuje ih kao banalne, za stihove „Depresije“ to se nikako ne može reći. Tko još može napisati fenomenalan kuplet: „Kada se zaigra, svaki smisao ruši/Depresija, ta bolesna kuja koja spava mi u duši“?
Bare ne očekuje da ga razumijemo, jer ne razumije ni sebe sam (kako pjeva u „Grešniku“, pjesmi jamačno inspiriranoj Augustinovim „Ispovijestima“, a govori o buđenju iz dogmatskoga drijemeža), a ako se ne razumije, to je stoga što se obraća temeljnim pitanjima metafizike i bluesa koja su dublja od razine sposobnosti njegova, ili bilo čijeg, shvaćanja.
Tim se spoznajama ne obraća razumijevanjem, već tihim i besprijekornim osjećajem, a Bare, spomenusmo, toga ima i napretek.
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
