Obilježavanje 20 godina kluba Tvornica ne bi bilo ‘to’ bez koncerta čovjeka i njegovog benda koji je snimio dva ‘live’ albuma upravo u Tvornici, jedan ‘električni’ i jedan ‘akustični’.
Goran Bare i Majke su davno zaradili status legende, koji održavaju s promjenjivim uspjehom. Nije im se jednom omaklo da su koncerti izgledali kao „eksperimentiranje nepoznatom stranom umjetničkog genija“, pa tko shvati, shvati, tko ne shvati – više sreće drugi put.
Ovaj posljednji koncert, točno mjesec dana prije Badnjaka, izgledao je kao Božićni poklon fanovima. Bare je dao sve što se očekivalo od njega, pa i više od toga, naročito ako se sjetimo svih njegovih komentara između pjesama koji su varirali od suvislih (kao što je podrška prosvjetarima u štrajku), pa do onostrano nadrealnih.
Nastup je počeo preciznim kružnim udarcem u glavu nazvanim „Ljubav krvari“. Ovaj u izvedbi uživo desetominutni ep s posljednjeg albuma „Nuspojave“ zazvao je mračnu atmosferu dostojnu jednog Marka Lanegana koji je čest zagrebački i tvornički gost. Bend, dobro poznat s albuma „Nuspjave“, mljeo je sve pred sobom dozvoljavajući Baretu da slijedi svoje izvođačke muze, da lebdi između stihova i pjesama znajući da će sastav sve to pokriti, a ako sastav to i ne pokrije, na sceni će se, u samom donjem dijelu, diskretno ukazati manager grupe.
Nakon jednog takvog ukazivanja dogodio se klik i izvođači su pojeli okupljene za doručak (tj. večeru). Bare se uozbiljio (koliko-toliko) i pravo je čudo što izvođačka silina Bareta i Majki mi nije otpuhala svu kosu s glave. Momci su bili moćni, jako moćni, a set lista za prste polizati. Jedini pravi promašaj bila je „Put ka sreći“ (reggae aranžman s hard rock završetkom), a „Fantastična vatra“, „Grešnik“ i „Iz sve snage“ su pokazale nezainteresiranog Bareta i napaljeni bend.
„Ništa lažno“, „Daj mi“, „Depresija“, „Mršavi pas“ prikazale su Bareta čija čežnja za sretnijim životom i za ljubavlju još nije zadovoljena, a ‘trio’ „Vrijeme je da se krene“, „A ti još plačeš“ i „Teške boje“ su od Tvornice napravile visoku peć na radnoj temperaturi. Izvedbe ovih pjesama su opravdale cijenu ulaznice, a ostalo je bilo samo po sebi bonus. Kakav god bio i kakve god koncerte imao, na pjesme fokusirani Goran Bare bez komentiranja svega i svačega i s ovakvim bendom je i dalje među najboljim izvođačima uživo svih vremena. Pjesme su nepoderive, Baretova interpretacija također, karizma – o čemu pričamo, sugestivnost – vrlo visoka.
Nakon cca 2 i pol sata koncerta i bisa dobili smo još jedan „bis“ – Baretovu inačicu pjevanja sevdaha. O tome je teško išta reći, nisam se uspio oteti dojmu da je riječ o parodiji na tragu Hali Gali Halida ili pak o pokušaju da se probije na teritorij Bože Vreće. Možda je sazrelo vrijeme da se Bare reaktivira kao Hali Gali Halid i da sve svoje komentare te eksperimentalne pokušaje humoristično-satiričke muzike strpa u taj projekt, a da sebi i Majkama ostavi ozbiljniji materijal.
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
