Samo najbolja ostvarenja filmske glazbe uspijevaju prijeći nevidljivu, ali kristalno jasnu granicu koja dijeli kvalitetna izdanja od onih koja čisto ispunjavaju svrhu…

Drugim riječima, soundtrack nekog filma ima pravo zatražiti svoje mjesto među velikima u trenutku kada funkcionira kao djelo za sebe, kada ga možete slušati i odvojenog od prizora na ekranu. “Buffoons of Absurdistan” Gorana Trajkoskog svakako ulazi u tu kategoriju pošto predstavlja sasvim zaokruženu cjelinu čak i ako nemate blage veze o čemu se radi u filmu “Mocking of Christ” čija je glazbena podloga.
Poznavateljima opusa bivšeg člana legendarnih makedonskih sastava Mizar i Anastasia, te utjecajnih Padot na Vizantija ovih dvanaest pjesama i instrumentala neće donijeti previše iznenađenja – makedonsku muzičku tradiciju ponovno je približio mračnim ograncima alternativnog rocka, preciznije post-punka i gothica. Da ju je kojim slučajem otpjevao Wayne Hussey, “Raseani/Scattered” tako se mogla naći na nekom od ranih albuma The Missiona, dok na drugom polu, u predzadnjoj stvari “Departure, anthem of CPG, a fragment” nailazimo na tragove svega od Dead Can Dance preko This Mortal Coil do nečega što bi prošlo i pod koračnice ili borbene pjesme.
“Buffoons Of Absurdistan” podjednako, možda čak i više oduševljava sviračkim rješenjima poput melankolične akustične gitare koju u “We Build Our Future” prate disonantni, repetativni udari njezine elektrizirane inačice i daleke klavijature na tragu jednih Tangerine Dream. Možda sam malo i zabrijao, ali uvod naredne “Bombata ke pukne na pazar/The Bomb At The Marketplace” istovremeno me podsjetio na radove Gorana Bregovića i početak “Shine On You Crazy Diamond” Pink Floyda da je Rick Wright umjesto arsenala klavijatura na raspolaganju imao klarinet. Vrijedi spomenuti i nekoliko lijepih instrumentala, ponajprije “Tvojata izgubena polovina/Your Missing Half”, iako su najjači trenuci albuma ujedno i ‘najrokerskiji’, točnije naslovna pjesma i “Namesto nacionalna himna/Instead Of National Anthem” u kojima Goranovom duhovima davnina protkanom vokalu leđa čuvaju moćni, distorzirani riffovi.
Drugim stvarno dobrim materijalom u nizu, Trajkoski je zacementirao poziciju trenutno najdarovitijeg etnom inspiriranog skladatelja ovih prostora. Nakon preslušavanja “Buffoons Of Absurdistan” zaista nisam imao potrebu potražiti pripadajući film – više nego dovoljan bio mi je onaj koji je muzika režirala u mojoj glavi.
PS – Sve spomenute pjesme, kao i sam album, imaju i makedonski naslov, no pošto se ćirilicom više baš i ne služim, neke od njih uz sav trud nisam uspio dešifrirati.
Ocjena: 9/10
(Password Production, 2019.)