Gruff Rhys, velški glazbenik, kompozitor, producent i autor, objavio je album “Sadness Sets Me Free” za Rough Trade Records. Ovo je nevjerojatni 25. album iz opusa njegove 35-godišnje karijere, bilo da je samostalni, suradnički ili kao član jednog od bendova – da spomenemo najpoznatiji – Super Furry Animals.
“Sadness Sets Me Free” prati izdanje iz 2021. “Seeking New Gods”, njegov prvi solo album, s kojim se te godine našao među prvih deset na top listama. Album “Sadness Sets Me Free” dostupan je, osim na streaming servisima, u raznim formatima uključujući jedinstveno tzv. ‘honeycomb neo-napolitan’ vinillno izdanje omotom kao “vratima kontejnera” i bonus pločom od 7-inča s ekskluzivnim audio snimkama za prvih 1.500 primjeraka. U preklopnom CD pakiranju nalazi se i bonus poster.
Gruff i njegov bend – Osian Gwynedd (klavir), Huw V Williams (kontrabas) i bivši bubnjar Flaming Lips, Kliph Scurlock, nagurali su se u kombi kojim je upravljao preminuli, legendarni manager turneje „Dr” Kiko Loiacono i odjurili iz grada Dunkerquea u Francuskoj, gdje su odsvirali završni koncert turneje po Španjolskoj i Francuskoj, do predgrađa Pariza gdje su stigli u 3 ujutro, u ožujku 2022. godine. Tu, u studiju La Frette, smještenom u kući iz 19. stoljeća, za samo tri dana Gruff i njegov grupa prekaljenih glazbenika, snimili su album “Sadness Sets Me Free”. Prateće vokale otpjevala je Kate Stables iz This Is The Kit, uz dodatak gudača i orkestracije, a album je miksan između Marseillea i Cardiffa.
“Postavili smo sve sljedeći dan i snimili 10 pjesama u naredna tri dana – materijal koji smo djelomično vježbali na turneji. Kliph kaže da je ovo ‘drveni album’ jer su gotovo svi instrumenti akustični, drveni – dodao sam i gudački kvartet koji se dobro uklapa u tu priču, iako sam na nekoliko pjesama svirao i neke električne gitare i sintisajzere. Na albumu nema dominantne teme – jednostavno sam okupio deset pjesama koje većinom klasificiram kao tužne pjesme. Ne brinite, to ne znači da sam posebno tužan – iako priznajem superiornu moć tužne pjesme. I ne mislim da tužna pjesma nužno mora biti pesimistična pjesma. I dalje vidim mnogo nade u tužnom ostatku ove kolekcije”, objašnjava Gruff Rhys.
U karijeri koja ga je vodila od rudarskih gradova sjeverozapadnog Walesa, do iseljeničkih zajednica u Patagoniji, do plemena Mandan na Velikim ravnicama Sjeverne Amerike i preko grupa Tuarega u Saharskoj pustinji, Gruff Rhys, jedan od najomiljenijih i najuspješnijih britanskih kantautora, uvijek je bio spreman slijediti priliku, kamo god ga ona vodila.
“Trenutno jako volim raditi sa slučajnošću”, kaže on. “Ne na kozmički način. Pokušavam ostaviti stvari otvorenima za slučajne susrete i slučajnu geografiju. Obzirom da imam oko 25 albuma, uvijek tražim načine da napravim ploču drukčijeg zvuka. Glazbeno pokušavam dobro uhvatiti trenutak. Nema uključenih elektronskih impulsa. Očigledno, u tome nema ničeg lošeg, ali na ovom posebnom albumu samo nas četvorica sviramo u sobi. To je stvarno lijep studio, ali smo se u stvari postavili u velikom dnevnom boravku s prozorima i dnevnim svjetlom.”
Gruff Rhys pretpostavlja da je za inspiraciju albuma poslužila politička pozadina početak rata u Ukrajini (što je vjerojatno utjecalo na “Celestial Candyfloss”) i popuštanje restrikcija zbog Covida (mada su mnoge pjesme starije od izbijanja pandemije).
“Rađanje ovog albuma (iako se možda ne čuje tako) događalo se prije karantene u ožujku 2020. godine, kada su me pozvali da se pridružim tuareškom bendu Imarhan u njihovom studiju u Sahari. Inženjer tog sessiona je Francuz Maxime Kozinetz i bio sam zadivljen zvukom kojeg je dobivao od onoga što je bila potpuno akustična svirka benda uživo. “Sadness Sets Me Free” nas ponovo okuplja dvije godine kasnije (on je, u međuvremenu, inženjerski radio i miksao najnoviji album benda Tinariwen). Posebno me zanimalo kako je uspio snimiti moj glas – u onome što je možda inherentna francuska tradicija, stavljajući tekst i vokale u prvi plan. U svakom slučaju, vidio sam to kao priliku da probam cijeli album snimiti na taj način. U Cardiffu sam dodao gudački kvartet i nešto brassa, a Rhodri Brooks iz benda Melin Melyn svirao je Pedal Steel. Ali inače je sve snimljeno, miksano i masterirano u Parizu i Marseilleu na francuskom električnom sistemu. Oh! I Kate iz benda This Is The Kit, koja živi u Parizu, pjeva na pjesmama “Cover Up The Cover Up” i “Sadness Sets Me Free”, rekao je za kraj Rhys.
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
