Gotenburški In Flames nije samo zapalio publiku u Boogaloou, bila je to skoro dvosatna buktinja decibela i grupnog hedonizma domaćih heavy metalaca.
„Ovo nam je najluđi koncert na turneji, a tek smo odsvirali tri pjesme“, izjavio je Anders Fridén, frontmen švedske grupe In Flames i dodao: „A Šveđani uvijek govore istinu!“ A Šveđani su u ponedjeljak navečer u punom Boogaloou s publikom postigli potpuno stapanje u svakom smislu. Čim je Anders to izjavio započela je pjesma „Trigger“ s istoimenog mini CD-a iz 2003. godine i u publici je nastao lom. Neumorno se skakalo i istovremeno se orio svaki stih. Posljednje takvo iskustvo je autor ovih redaka imao na koncertu Metallice na hipodromu.
Iako je švedskim pionirima melodic death metala ovo bio drugi nastup u Hrvatskoj, baza obožavatelja se pokazala izuzetno moćna, odana i potpuno upućena u kompletnu diskografiju grupe. Posustajanja i odmora nije bilo tijekom cijelog, skoro, dvosatnog nastupa, pjevalo se sve bez obzira iz koje godine su datirale pjesme ove trinaest godina stare i marljive grupe koja je skoro svake godine imala novo izdanje u opticaju.
Predstavljanje novog albuma „Sounds Of Playground Fading“ u Boogaloou je bilo poput erupcije vulkana, adrenalin je ključao dok je nekoliko stotina grla uglas pjevalo s Fridénom, a dvoranom se složno zaorila i pjesma „Sretan rođendan“ koju je publika otpjevala na hrvatskom jer je frontmen In Flamesa rekao da bi to mogao biti najbolji poklon Gianniju Poposkom, pjevaču slovenskih black/death metal veterana Noctiferia koji su nastupili kao predgrupa i uspješno zagrijali publiku.
Zanimljivo je da In Flames imaju skoro jednak broj ženske publike koja u svom odanom fanovskom fanatizmu nimalo ne zaostaje za muškom populacijom obožavatelja, što je samo dokaz da je promukli deatherski vokal dobra kombinacija s gitarskim melodičnim retro heavy metal rifovima za privlačenje estrogenske publike. Ok, ne baš toliko retro, jer In Flames uživo imaju prilično širok spektar unutar heavy metal žanra, a skloni su i progresijama što ih čini šarolikima, a time i uzbudljivima. U stapanju s dosljednom i fanatičnom publikom, kakvom se pokazala zagrebačka, bilo je to nešto više od koncerta.
Bilo je to ritualno oslobađanje i izmjena energije dok se na kraju vidjelo na posjetiteljima da se iscrpljenost pomiješala s osmjesima. Prava grupna terapija. Prvo izgaranje u plamenu, a potom žamor zadovoljnih ljudi koji napuštaju „zgarište“ i u toploj rujanskoj noći pale cigarete. Jer za njih nije bilo vremena dok je trajala paklena seansa.