Hrvatsko slovenski pop projekt Gušti predstavio se uživo u dvosatnom nastupu u utorak u Malom pogonu Tvornice kulture.
Miha Gušin – Gušti se prije deset godina okrenuo samostalnoj glazbenoj karijeri napustivši tada matični slovenski bend Big Foot Mama. Na njegovo mjesto gitariste tada je došao Zoran Čalić iz benda Majke. Rezime: Big Foot Mama je u međuvremenu stasao u najveći slovenski bend, a Miha Guštin je kreirao svoju solo priču ponajviše oslonjenu na pjevačice koje su bile neophodne za ispunjenje njegove glazbene vizije. A čini se da je u konačnici zaokružio priču s mladom i talentiranom hrvatskom pjevačicom Emom Gagro.
Nedavno je za Dancing Bear objavio album „Naša stvar“ dok je utorak 31. siječnja odabrao za početak koncertnog osvajanja hrvatskog tržišta nastupivši u Malom pogonu Tvornice kulture okupivši nešto manje od stotinu zainteresiranih. Početak koncerta bio je u neku ruku oprezno prezentiran – sa zadrškom, reklo bi se. Ema Gagro je vokalnu izvedbu podredila preciznom „gađanju“ harmonijskih nizova pjevačkih dionica, kao što su i Miha na gitari i ostatak benda cijelo vrijeme bili njena decentna pratnja. Pristojna prezentacija pristojnog popa.
S vremenom se Ema počela sve više opuštati kao i uvijek razigrani gitarist Peter Dekleva kojeg je prije nešto manje od dvadeset dana publika mogla vidjeti u istom prostoru u postavi prve regionalne super-grupe Golem. Mozak operacije tj. Miha Guštin – Gušti bio je na pozornici nekako u drugom planu (ako se izostavi da je bio obučen u crveno od glave do pete) sve do kraja koncerta kad je konačno zapjevao pjesmu „Balkan Way“ – simpatični reggae a la Manu Chao, ali na slovenski način. Time je sebe je kao umjetnika smjestio u „Balkansku priču“ dok je pjesmu predstavio riječima: „Evo jedne za sve vas koji ste sretni i nesretni što ste ušli u Europsku Uniju.“ Pa sad obzirom da je poruka došla od nekoga tko već živi u Europskoj Uniji čine se prilično jasni signali kojem kulturnom korpusu svi pripadamo bez obzira na šengenski granični režim. Bili sretni ili nesretni zbog toga, na Zapadu, čini se, ništa novo.
Koliko je Guštin bio jasan u tom primjeru i dalje ostaje nejasna njegova komunikacija prema budućem mu tržištu. Jer sudeći po svemu viđenom i odsviranom na koncertu u 99 posto je najisturenija figura projekta pjevačica Ema Gagro, a na naslovnici albuma „Naša stvar“ je samo Guštinov portret. A priznat ćete, malo je zbunjujuće kad na naslovnici albuma imate muškarca zagledanog u daljinu, dok u glazbenom dijelu dominira ženski glas.
Ako se to zanemari, ono što je dobro za Guštija u ovom trenu jest to što bi se stil glazbe koju izvodi mogao okarakterizirati kao zdravo-razumski pop lišen aranžmanskih pretencioznosti, dok je po vokaciji daleko bliži publici urbanih svjetonazora, a ne onoj s estradnim pogledom na svijet. Potencijala svakako ima, jer sudeći po reakcijama daleko brojnije ženske publike pjesme „Hoću, neću“ i „Sjene“ izmamile su jako dobre reakcije.
Guštin je i izborom gostiju na promotivnom koncertu htio dokazati da ne pripada estradnom miljeu. Naime zasvirali su Dino Šaran i Đani Pervan iz grupe Letu štuke „pojačani“ trubačem Igorom Pavlicom u kratkom akustičnom setu, što je bio svojevrsni koncertni kuriozitet ove sarajevske grupe. Sve u svemu, dobar koncertni tulum s naglaskom na Balkan.
I naravno ne treba se bojati gubitka nacionalnog identiteta ulaskom u Europsku Uniju, jer eto jedan Slovenac se ponosno može i želi deklarirati kao Balkanac, pa valjda to ni nama neće predstavljati problem u godinama koje su pred nama. Čovjek je tamo gdje mu je duša.
Recenzija album ‘Naša stvar’: Slovenski pop projekt kao izlog novih EU pravila