Zagrebački noiseri 1990-ih vratili su se u stilu, a njihov album idealan je soundtrack za novu rundu gubljenja pameti koja nam se u društvenom kontekstu događa.
Nakon dvadeset i kusur godina jedna od prvi lijepih evokacija na glazbeni segment 1990-ih bio mi je nastup grupe Ha Det Bra 2012. godine u Močvari na koncertu u znak sjećanja na pokojnog glazbenika i vizionara garažnog koncertnog promoterstva Ivicu Baričevića – Baru. Nije to samo bila lijepa gesta ponovno aktiviranog benda kojem je pokojni Baričević svojevremeno pomagao u objavljivanju albuma, već i jasan znak da je ulagao u dobar bend – u pravovjerne frikove koji noise rock izričaj shvaćaju kao svoje poslanje.
Te večeri bili su ubitačni i neokaljani u srži na pozornici Močvare na kojoj su se nakon toga sve češće pojavljivali zaključno s posljednjim ovogodišnjim proljetnim Žednouhim festivalom na kojem su promovirali novi album „Societea For Two“ (koji je bio najavljivan još prije dvije godine).
„Societea For Two“ je pak nešto kao novi temelj noisea za novi milenij u našem mikrokozmosu. Čak i izvrsni vizual koji je ilustrirao Tomislav Torjanac (također autor naslovnice Urbanovog albuma „Mamut“) već na prvi dojam odaje avangardni značaj izdanja, u smislu da ništa nije prepušteno slučaju. Obzirom da je riječ o povratničkom albumu, jasno je da su i ulozi bili puno veći. Ha Det Bra su iskoristili i recentnu vinilnu renesansu i pored downloada otisnuli i 180-gramske gramofonske ploče i time pošteno zaokružili priču, jer nema te digitalije koja može dočarati noise kompresiju bolje od analogije. Stara škola – dobar pristup.
Album je sniman u zagrebačkom Kramasonik studiju, a ono zabilježeno u 14 pjesama može se ugrubo okarakterizirati kao čisti nepatvoreni gnjev, ironija iskežena u lice, gitara ‘odvrnuta na 11’ i stotine brutalnih urlika Razorblade Jr-a koji je definitivno produbio svoj stav vragom opsjednutog vokala koji se kao iskrivljena slika u ogledalu ruga iluziji stvarnosti, a da se niti jednog trenutka nije pretvorio u karikaturu samog sebe.
Cijeli ‘obred’ započinje prodorno i snažno ‘u glavu’ uvodnom „Burn The Maid“ koja nije ‘duda-varalica’ za one koji nisu pobornici noisea i koji su tu došli na piknik mahom odabravši „Societea For Two“. No taj prvi udar koji uspješno ‘rastjeruje turiste’ za pravovjerne je tek ulaznica ovog glazbenog noise rollercoastera koji s narednima, primjerice, „In Lies“, „Sleeping With the Werewolf“ i „Michael’s Nightmyers“ (ova posljednja je u naslovu izvrsno osmišljena igra riječi na fikcijski lik masovnog ubojice tinejdžera Michaela Myersa iz horor serijala „Halloween“) otkriva čitav niz dinamičkog disanja materijala koji transcedentno kao da skida plašt buke sa sebe i priča priču na način kako se to radi na albumima koje volimo nazivati kultnima u rocku, jer ne ostavlja prostora sumnji.
„Societea For Two“ bravurozno rezbari utore po stereotipovima modernog društva, ali iz vizura pojedinca koji je uvidio njegove broje besmislenosti, onoga čija se agonija materijalizira u oslobađajućem kriku tamo gdje se u svakoj drugoj glazbi očekuje refren, dok se zdrav razum brani čitavim nizom univerzalno ironičnih, gotovo humorističnih tekstova koji glazbenoj buci istovremeno daju i smisao i zamah. Iako je engleski jezik izričaj Ha Det Bra i iako su teme razumljive internacionalno, ipak su u naslovu vješto zapakirane balkanske koordinate kao ‘osobna iskaznica’ benda. „Societea“ kao riječ za društvo je rumunjskog porijekla i u neku ruku miriše na neka ne tako davna totalitaristička vremena. ‘Takvo društvo’ za dva (ili dvoje) budi u glavi svakakve konotacije, a možda nam upravi time Ha Det Bra poručuju da se nismo nešto previše odmakli. Ono što nam nudi imformativa malih ekrana ukazuje na to da je idealna situacija da se poludi. Braniti se možete samo bukom i humorom, bar u svoja četiri zida, kako to lijepo ukazuje naslovnica albuma. Jutarnja kavica uz Ha Det Bra ‘na 11’ – nije nimalo loš početak dana.
Ocjena: 8/10
(Geenger Records, 2015.)