‘Čekala djevojka na prozoru da joj dođe njeno luče, da je ljubi, kao i juče. Spustit će mu, zbori, pletenicu, nek’ napravi stepenicu.’
Domišljata, slikovita maštovitost stihotvorstva, bilo neidentificiranih autora narodne pjesme, bilo onih s potpisom, jedan je od velikih, gotovo neodoljivih aduta sevdalinki što ih na svoja prva dva CD-a, „Halka“ (2013) i „O ljubavi“ (2014) predstavlja bosanski kvintet Halka koji će uskoro nastupiti na zagrebačkom festivalu INmusic, što se održava na Jarunu od 22. do 24. lipnja.
Različito od, primjerice, Amire Medunjanin i njene vrsne ekipe koja tradicijske skladbe naglašeno boji džezističkim iskoracima, Halkin je samozadani cilj držati se što bliže izvorniku. Većina njihovih snimki jazz je tek onoliko koliko su onodobni izvođači prirodnim darom i osjećajem bili džezisti – a jesu – možda, odnosno vjerojatno, ni ne misleći na taj idiom. Dodajmo, međutim, tome da je džezistička vibracija ipak ozbiljnije zadrla u nekoliko slučajeva – „Pod Tuzlom se zeleni meraja“, „Hajde dušo da ašikujemo“, „Oj Zumreto dušo moja“, „Tamburalo momče uz tamburu“ i „Mislio sam svaki dan“, sve narodne – koje će se uhu pridošlom iz drugih glazbenih voda najvjerojatnije učiniti najprivlačnijima.
Najsnažnija izražajna crta Halke androgin je glas pjevača Bože Vreće koji gdjekad i zapjeva u ženskom licu. Premda je riječ o finome sevdalinskom tkanju što melodioznom vijugavošću ćarlija, vije i obavija, a čuvstva su mahom nježne naravi, Vrećin je neobičan, apartan glas snažan poput čelične žice i malne agresivno prezentan te nesviklom slušatelju treba određeno razdoblje privikavanja na nj. Time, dakako, ne mislimo ništa loše – prepoznatljivost i različitost su vrline, zar ne?
Mnoge od ukupno dvadesetišest pjesama na dva albuma iznose zanimljive priče, od onih o Ibrahim-begu na putu do vješala („Kiša bi pala“, narodna) ili o Mehmed-paši Sokoloviću koji gradi na Drini ćupriju („Pjesma o Mehmed-paši Sokoloviću“, narodna), preko sjajno osmišljenih storija o prolaznosti, npr. u zgodama o staroj baki Hanki koja u mladosti bijaše kobna ljepotica („i pjesnici za nju znaše, i sazi je opjevaše“; „Kada sretneš Hanku“, Rade Jovanović) ili o jednoj drugoj nani koja više ne razumije zabavu mladih onako kako ju je razumjela svoje vrijeme („Na teferič pošla nana“, Jozo Penava), do ljubavnih tužbalica opjevanih kroz inventivne motive i gledišta („Jablani se povijaju“, Rade Jovanović; „Razbolje se šimšir list“, Zekerijah Đezić; „Da sam sjajna mjesečina“, Jozo Penava; „Kad proljeće ozeleni“, Muhamed Kenović i Emina Zečaj; „Tamburalo momče uz tamburu“), nerijetko s milinom opisujući i ljepote prirode majke Bosne. Sjajne su i dvije pošalice-poskočice, s notom sjete, naravno, „Hajde dušo da ašikujemo“ i „Žita zlatom klasaju“ („… da se ljudi hrane, a djevojke stasaju za ljubavne dane“) Safeta Kafedžića i Zaima Imamovića.
Zvuk akustičnog sastava čist, jasan, topao, zaokružen, interpretacije i aranžmani suptilni, poneseni bez isticanja, glazbenici – gitarist Dino Šukalo, harmonikaš i klavirist Adis Sirbubalo, kontrabasist Edvin Hadžić i udaraljkaš Anesbeglerbegović – sjajni.
Sevdalinski spoj jadikovanja, kukanja i lelekanja, sanjarenja, moljenja i zahtijevanja, nerijetko u istoj skladbi, vrlo intrigantno, bešavno sljubljuje baladne i cupkave dijelove, ne narušavajući pritom ugođaj, a glazbeno, mogli bismo reći, dočaravajući na taj način raznorodnost sastavnica života i čovjekova karaktera u kojima se izmjenjuju strast i melankolija, djelovanje i mirovanje, nada i rezignacija, radost i tuga, tankoćutnost i grubost…
Kao što su blizanački ovici oba CD-a – ista fotografija, drugo osvjetljenje – blizanci su i sami albumi. Razlike nema ni u čemu, osim što svaki donosi drugi niz pjesama, s time da bi se moglo zamijetiti da „O ljubavi“ sadrži nekoliko onih s ponešto banalnijim ljubavnim tekstovima i rješenjima („Koliko su teška tuđa milovanja“ Bože Vreće, „Rane moje“ Aksentija Šoškića, „Ah, ljubav, ljubav“ Selvera Pašića).
Ocjene:
Halka (2013): 9/10
O ljubavi (2014): 9/10
(Gramofon)
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
