Nakon nastupa na Terraneo festivalu, za kojega su pobrali jednodušne pohvale, Handsome Furs su u vrlo kratkom roku opet navratili do nas – ovaj puta u zagrebačku Tvornicu kulture. Kako su nekoliko puta tijekom večeri ponovili, došli su u njihovu drugu domovinu. To dovoljno govori kakvo je raspoloženje vladalo jučer – i bilo je obostrano.
Handsome Furs na ovoj turneji promoviraju ovogodišnji, prilično hvaljeni album „Sound Kapital“. Radi se o njihovom trećem albumu koji je donio gotovo potpuni pomak u zvuku prema elektronici, u odnosu na prethodnike, a naročito na prvijenac „Plague Park“ iz 2007. koji je imao puno više gitarskih momenata. Ono što je od početaka stalni dio njihovog instrumentarija je upotreba ritam mašine.
Pjevač, gitarist i klavijaturist Dan Boeckner (Wolf Parade i Atlas Strategic) i Alexei Perry na klavijaturama su osebujni supružnici koji jako vole putovati i otkrivati nove destinacije, pa na taj način i planiraju turneje. Tako su primjerice svirali turneju po Kini, a ove godine će još svirati u Beirutu i Jakarti. Osim toga, posebno su vezani za istočnu Europu, gdje vrlo rado svraćaju, a prema njihovim riječima glazba 80tih godina s tog područja, a ponajviše iz Jugoslavije, bila im je inspiracija pri stvaranju recentnog albuma. Zgodno je spomenuti kako je Dan očito pod utjecajem te glazbe, a ponajprije pretpostavljam Azre, tetovirao na desnu nadlakticu – Ravno do dna.
Koncert su otvorili s „When I Get Back“ početnom pjesmom s novog albuma, dajući do znanja koji će repertoar prevladavati. Reakcija publike, a okupilo se možda i četiristo poklonika, bila je izuzetna. U sastavu publike prevladavale su pripadnice „ljepšeg spola“, što je u neku ruku i očekivano s obzirom na indie-electropop koji prevladava u zvučnoj slici benda. Pjesme su takve da jednostavno i učinkovito natjeraju na lagano „đuskanje“, pa čak u nekim dijelovima i na ozbiljnije skakaknje. Na sceni su Dan i Alexei potpuno uživljeni u svirku i konstantno, međusobno neverbalno komuniciraju. Alexei nastupa bosa i prilično je divlja iza svog statičnog instrumenta – skače, diže noge, kleči, puže, pri čemu znatno odudara od uobičajenog ponašanja introvertiranih ili iskuliranih klavijaturista.
Kao što sam već spomenuo, Alexei je, govoreći kako od posljednjeg posjeta Hrvatskoj nisu bili kod kuće, u Kanadi, rekla da je Hrvatska njihova druga domovina, a i inače je gotovo nakon svake pjesme zahvaljivala te izražavala čuđenje brojnošću i reakcijama okupljenih. Činila je to možda malo prečesto za moj ukus, pa me čak natjerala da počnem dvojiti oko vjerodostojnosti tih njenih emocionalnih izljeva. Ipak, skloniji sam vjerovati da je iza svega stajala otvorenost i iskreno čuđenje (a možda su doživljaji bili pojačani upotrebom droga, ko bi ga znao).
Set lista je uglavnom sadržavala pjesme s jako dobrog zadnjeg albuma („Damage“, „Memories of the Future“, „Bury Me Standing“, „What About Us“, „Repatriated“, …), dok bi tu i tamo bila ubačena neka s drugog albuma „Face Control“ ( „All We Want, Baby, Is Everything“, „Legal Tender“, …), a prvi uopće nije bio zastupljen. To je uobičajena set lista na ovoj turneji, a kao bonus, na drugom bisu je izvedena upečatljiva sedmominutna „No Feelings“, koja ujedno zatvara i album „Sound Kapital“.
Ne sumnjam da će Handsome Furs nastaviti s čestim posjetama ovim krajevima, jer polako, ali sigurno raste broj njihovih poklonika, a za tu je činjenicu, prije svega zaslužna glazba koja dopire do slušatelja i izuzetno dojmljivi nastupi, a ne nekakav umjetno stvoreni „hype“.