Haustor ‘Haustor’ – plovidba u legendu

Prvi album Haustora možda nije njihovo najmoćnije izdanje, ali je ujedno fantastična i fantazmagorična ploča koja je označila početak jedne od najuzbudljivijih ovdašnjih glazbenih priča.

Haustor “Haustor”

Glazbeni fenomen jugoslavenskog novog vala ni četrdeset godina nakon svoje pojave ne prestaje fascinirati ovdašnji narod. I premda se napokon, sa zakašnjenjem, javljaju određeni glasovi koji se usuđuju izgovoriti “svetogrdnu” istinu da se možda i suvremena kretanja na lokalnoj sceni po pitanju usporedne kvalitete sa svjetskom scenom mogu proglasiti jednako uspješnima, ako ne i boljima od onih iz osamdesetih godina u bivšoj državi, glad za sadržajem vezanim za najistaknutije pripadnike YU scene ne samo da ne jenjava, već je izgledno da i raste. Pišu se knjige, snimaju se filmovi, objavljuju se reizdanja vinila najpopularnijih albuma tog vremena.

Primjer potonjeg je svakako potez koji povlači Croatia Records, pravna sljednica Jugotona, a kojim osvježuje izdanja četiriju ključnih ploča koje ove godine slave svoju četrdesetu obljetnicu, a s kojima, može se mirna srca reći, počinje zlatno razdoblje ovdašnjeg rocka. U pitanju su kompilacijski sveti gral “Paket aranžman” i prvijenci dvaju bendova s te ploče, “Bistriji ili tuplji čovek biva kad…” grupe Šarlo Akrobata te onaj istoimeni Električnog orgazma. Posljednji je također eponimni prvijenac zagrebačkog Haustora koji je označio početak dviju velikih autorskih karijera, onih Darka Rundeka i Srđana Sachera.

Kad je riječ o potonjem izdanju, valja ustvrditi kako “Haustor” u novom remasteru zvuči bolje nego ikad, a da produkcija koju potpisuje tada još slabo poznati Husein Hasanefendić Hus s lakoćom nakon četiri puna desetljeća prolazi test vremena. Od doista velikih hitova benda tu je tek nastupni singl “Moja prva ljubav”, kojemu ni nemilosrdan airplay (što ne posustaje ni danas) ne može počiniti ozbiljniju štetu. Ploča započinje u nevinom tonu dok bend sa zabavnom lakoćom ispaljuje nepretenciozne i šarmantne “Radio” i “Mijenjam se” te urnebesnu dječju brojalicu “Tko je to”, da bi prve trenutke potpune briljantnosti dotakli s glazbeno najpotentnijim reggae brojem “60-65” koji nabrijane puhačke dionice spaja s nadrealističkim stihovima u pohvalu dobrog stolca te ujedno u ovo doba godine služi kao i jedan od vjesnika proljeća, onoga kad stigne 23. ožujak, travanj te sa sobom donose ona prva zatopljenja koja nas izvuku na verande i terase, ako ove nisu zatvorene u pandemiji.

Ugođaj druge strane ploče vidno je mračniji, te ako je A strana većim dijelom bila Sacherova, ova je definitivno Rundekova, s prvim naznakama veličine koju će jedan od omiljenih hrvatskih bardova uskoro lakoćom doseći. Tu pada “Noć u gradu” od koje nitko neće pobjeći, a “Crni žbir” zbira hude udese ljubavi preko sve izraženijih post-punk ritmova i u pratnji razrađenih saksofonističkih eskapada Damira Price. Album svoj psihodelični vrhunac doseže u maliganskoj noćnoj mori “Duhovi” koja opija zvukom poput zagorskog tuduma od kojega će otupiti i njezin protagonist te njegov pobočnik Pišta. Pogubni efekt alkohola rijetko je bolje opisan čak i u remek-djelima svjetske književnosti, pa tako i sumanuto “Lice” koje završava ploču nakon pijanstva kod tužne Bare zvuči kao povratak svijesti i pokušaj ponovnog prizivanja pameti.

Prvi album Haustora možda nije njihovo najmoćnije izdanje, jer ta će titula vjerojatno s punim pravom pripasti njegovom divnom sljedbeniku “Treći svijet” na kojem će se bend više glazbeno osloniti na progresivniji i inkluzivniji dio repertoara The Clasha nego na svjetski novi val Elvisa Costella i Nicka Lowea s jedne te mračniji post punk s druge strane, a koji prevladavaju debijem. Ipak “Haustor” je ujedno fantastična i fantazmagorična ploča koja je označila početak jedne od najuzbudljivijih ovdašnjih glazbenih priča. Grad je dobio luku, a Haustor je iz nje otplovio u legendu.

(Croatia Records, 1981./2021.)

Zadnje od Osvrt

Idi na Vrh
X