Za singl je napravljena rekonstrukcija kroz dvodnevni vokalno-instrumentalni session i nova studijska dekonstrukcija u dub mixu koji ima sve karakteristike bezvremenskog Haustora.

U nekim najluđim snovima dugo je tinjala nada da bi se stari Haustor jednog dana mogao vrnuti u studio i još jedanput pokazati kako treba zvučati najbolji domaći bend svih vremena. Prolazile su godine, prošlo je ono kratkotrajno okupljanje benda za koncert na Šalati, ali povratnički studijski session iz snova nije se dogodio. Zatim su prolazila desetljeća, jedno, drugo, treće, u kojima je svaka sljedeća generacija iznova i na svoj način otkrivala Haustor, samo što njega i dalje nije bilo. A kad nekoga nema toliko dugo on polako prestaje biti kultna figura i postaje mitološko biće.
U slučaju Haustora to je još složeniji proces budući da je od početka malo manje djelovao kao kompaktan sastav, a malo više kao kolektiv jakih kreativaca i svojeglavih pojedinaca. U takvoj konstelaciji izlazak benda iz penzije nakon skoro 40 godina može pokrenuti val nostalgije kod vremešnih fanova, ali sva nova publika lišena uspomena na stari Haustor zapravo će pratiti dolazak skupine mitoloških bića koja su u nekoj davnoj novovalnoj epohi odvukla domaću muziku do neslućenih visina.
Zbog tih velikih ili prevelikih očekivanja Rundek, Sacher, Gul, Zexa i Capri nisu imali problem kako će poslije toliko vremena zajedno ući u studio nego kamo će iz njega izaći. U ljeto 2022. godine uz objavu dragocjenog vinilnog reizdanja nenadmašnog albuma „Treći svijet“ išla je obećavajuća najava – Haustor snima „Treći svijet Dub 2022“.

Pisalo je da su se našli u Svetoj Nedelji u studiju Sunday kod Svena Pavlovića, nakon što se Sacher sjetio neiskorištene i izgubljene dub verzije pjesme „Treći svijet“ i nagovorio Rundeka da skupa naprave remake za singl koji će poslužiti kao bonus uz reizdanje albuma. Arsen Oremović u studiju je snimio video spot s namjerom da ga uvrsti u svoj dokumentarac o Haustoru, a kao konačna potvrda da će se predugo iščekivani povratak zbilja dogoditi u press release bila je ubačena naslovnica singla „Treći svijet (Dub 2022)“.
Međutim, opet su prošle godine, jedna, druga treća, u kojima ništa nije izašlo, ni pjesma ni spot, ni film. Budističko strpljenje fanova sad se napokon višestruko isplatilo s novom trakom „Treći svijet (Dub 2025)“ zapakiranom u digitalni singl, dok se Oremovićev spot zavrtio kao najava skore premijere dugometražnog dokumentarca „Treći svijet“.
Rekonstrukcija nije ispala baš 100% dub, ali jest 100 % Haustor i to ne u majstorskom nego u velemajstorskom izdanju. Osim standardne Haustorove petorke na snimanju su sudjelovali nezaobilazni gost s albuma Robert Lovrić na andskim sviralama, cure iz One Dread – Nika, Tea i Tena – na pratećim vokalima, Jura Novoselić, Nikola Santro i Igor Pavlica u brass sekciji, Vid Rundek na udaraljkama i novi producent Zvonimir Dusper kao zamjena za starog Željka Brodarića – Jappu.
Sve što su napravili zvuči kao nadogradnja originala iz 1984. godine, gdje produljeni tajming od 8:55 podsjeća na dva formata neraskidivo povezana sa starijom dub reggae produkcijom i popularizacijom 12-inčnih maxi singlova. Klasični jamajčanski dub version najprije je funkcionirao kao B-strana 7-inčera i mogao je trajati 3-4 minute. U prvom valu UK duba pojavili su se 10-inčeri s trakama od 5-6 minuta, dok je 12-inčer omogućio prijelaz na uglavnom instrumentalni „extended dub“ i vokalno-instrumentalni „reggae discomix“. Extended dub potpuno su usavršili Sly & Robbie radeći na internacionalnim izdanjima Black Uhuru i Grace Jones, a discomix je bio jamajčanski specijalitet naročito omiljen među pasioniranim reggae kolekcionarima.
Premda Haustor nikad nije bio strictly reggae band, na karipsku stranu vukla ga je ritam sekcija Sacher – Gulić, što je najviše došlo do izražaja na ploči „Treći svijet“. Haustorov pristup reggaeu i tamo je bio vrlo specifičan, obogaćen utjecajima zapadnoafričke i latinoameričke muzike, osvrtima na novi val i tragovima jazz avangarde.

Za „Treći svijet (Dub 2025)“ napravljena je rekonstrukcija kroz dvodnevni vokalno-instrumentalni session i nova studijska dekonstrukcija u dub mixu koji ima sve karakteristike bezvremenskog Haustora. To nije moderni nu school dub baziran na digitalnoj tehnologiji, a nije nije ni vintage dub kakav forsiraju reggae revizionisti. Ako bi se po svijetu tražili njegovi bliski srodnici možda bi najprije iskočio briljantan rad francusko-malijskog dub reggae producenta Manjula u extended mixu starog hita Amadou & Mariam „Beki Miri“ na albumu „Dub to Mali: Faso Kanou“ iz 2005. godine.
Uvodni dio pripada Sacheru, Zexi, Gulu i Rundeku, zatim se priključuju One Dread i Robert Lovrić, na polovici trake Capri svira divlji free jazz solo, poslije njega dolazi kompletna brass sekcija, a onda svi zajedno upadaju u dub vrtlog iz kojeg posljednji izlazi Lovrić. Rezultat je toliko fascinantan da će mnogi slušatelji uzviknuti – hoćemo još!
Međutim, cijeli album „Treći svijet“ u dub verzijama nije nimalo realna opcija. Za to bi trebalo imati 50-60 minuta vrhunskog materijala, a snimanje bi vjerojatno potrajalo godinama. Optimalno rješenje mogao bi biti vinilni dub EP s četiri trake. Uz „Treći svijet“ u dub bi se najsigurnije dale prebaciti „Neobičan dan“, „Zadnji pogled na Jeršaleim“ i „Skriven iza lažnih imena“. Dakle, hoćemo još!
Ocjena: 10/10
(Croatia Records, 2025.)