Najveći hitovi, rariteti i nove snimke čine sadržaj trostruke ploče koja služi kao soundtrack dokumentarca Arsena Oremovića koji se bavi vjerojatno najboljim albumom ovih prostora, kao i dinamikom kreativnog odnosa njegovih autora koji u sukobu različitih vizija nije mogao potrajati dugo, ali je iznjedrio neusporedive razultate.
Kakva godina za hrvatski dokumentarac! Prvo je došao “Fiume o morte!” Igora Bezinovića koji je u kratkom roku postao najgledanijim domaćim dokumentarnim filmom od osamostaljenja, a zatim i hrvatskim kandidatom za nagradu Oscar. Odnio je čak šest Zlatnih arena na Pula Film Festivalu, ali onu glavnu za najbolji film izgubio od drugog dokumentarca, “Mirotvorca” Ivana Ramljaka o ubojstvu Josipa Reihla-Kira koji je također prouzročio zanimanje toliko veliko da je u terminu kad je postao dostupan za streaming praktički srušio platformu koja ga je objavila.
I kao da takvo što ne bi bilo sasvim dovoljno da 2025. proglasimo revolucionarnu za ovu filmsku formu, došla je još jedna poslastica koja će sigurno postati hitom u krugu ljubitelja glazbe i šire, “Treći svijet” Arsena Oremovića koji priča o istoimenom albumu grupe Haustor, njihovoj pivijesti, odnosima i sadašnjosti u kojoj su se nakratko ponovno okupili. Moj kolega Zoran Stajčić, najavljujući ga neku večer prije projekcije u Dokukinu KIC, ovaj je uradak već proglasio najboljim domaćim glazbenim dokumentarcem i mora se priznati da nije mnogo pretjerao.
Album “Treći svijet” nije bio veliki hit kad je izvorno objavljen, prečudna je u vrijeme novog vala bila njegova tekstura spletena od utjecaja iz raznih krajeva svijeta zbog koje je zvučao kao soundtrack pustolovina Corta Maltesea, ali do danas, kad je takav pristup postao cijenjen, mnogi ga smatraju jednim od najboljih jugoslavenskih albuma, a neki čak (poput, primjerice, mene) i upravo najboljim.
S Oremovićevim dokumentarcem, može se reći da je album dobio i film kakav zaslužuje, a paralelno s objavom i sam film je dobio vlastiti soundtrack, golemu svaštaru na čak tri ploče koja istovremeno pokušava funkcionirati kao svojevrsna “Best of” kompilacija s posebnim težištem na prva dva albuma, kao i izdanje koje će zadovoljiti i one fanove koji sve studijske snimke već posjeduju na drugim pločama, grabivši u tzv. “B-Sides and Rarities” bačvu iz kojih će izvući koješta iz istog razdoblja benda. A tu su i nove snimke zabilježene na reunion sessionu u Sunday Studios Svena Pavlovića u Svetoj Nedjelji.
Mnogo je toga, dakle, za prožvakati na ovom soundtracku koji počinje citatom iz filma koji bi mogao poslužiti kao sjajna ilustracija njegove glavne teze o različitosti svjetova Srđana Sachera i Darka Rundeka. U ovom slučaju njihovih “trećih svjetova”. Dok Rundeku “Treći svijet” predstavlja onaj različit od “ovog svjeta” i “onog drugog svjeta” na koji valjda odlazimo nakon boravka na zemlji, Sacher će pričati o svijetu koji “nije Hollywood, a nije ni Mosfilm”. Tako dolazimo do zaključka da pravi “treći svijet” na kraju nije niti Sacherov “Treći svijet”, niti onaj Rundekov, već neki treći. Koji nastaje iz sukoba ili kolaboracije njihovih trećih svjetova. Nije prošla ni puna minuta ploče, a već smo u filozofskim vodama.
Nakon toga čut ćemo povratnički singl kratkotrajnog reuniona, proširenu “dub verziju” naslovne pjesme koja se trudi mnogo različitih stilskih elemenata koji prethodno nisu bili prisutni – od Caprijevog free jazza, do pratećih vokala cura iz reggae benda One Dread – uklopiti u osam i pol minuta, ali na neki čudan način u tome i uspijeva. Nakon toga ponovno doživljavamo dihtomiju na relaciji Rundek – Sacher, kroz Darkovu verziju balade “Potraži me u predgrađu” Drage Britvića i Zdenka Runjića koju je nekad davno pjevao Lado Leskovar, a zatim ponovno proslavila Meri Cetinić, a koju je Rundek sjajno izveo na Runjićevim večerima, nakon čega slijedi začudna instumentalna filmska tema “Sacherov grad”.
Prvi Haustorov raritet koji možemo čuti jest live verzija hektične rane kompozicije “Nisam lep al’ imam telo”, nakon čega slijedi cijela strana pjesama s eponimnog prvijenca, uključujući i hit singl “Moja prva ljubav” s njegovom B-stranom “Pogled u BB”, a od kojih se samo “Mijenjam se” nalazi u sad po prvi put objavljenoj verziji sa slavnog Music Bienallea u Zagrebu 1981. godine. Snimka je maksimalno očišćena, ali i dalje odskače kvalitetom zvuka od studijskog materijala, pa se po prvi put pitamo bi li možda bilo zgodnije da se off materijal nalazi odvojen od studijskoga.
Drugu ploču otvara još jedna prethodno neobjavljena snimka, “’60 – ’65” snimljena na festivalu Zagreb gori 1996. s kojeg ćemo kasnije čuti i “Neobičan dan”. Nakon izbora od tri studijske verzije pjesama s drugog albuma slijedi demo verzija “Babilonskih baklji” i jedina pjesma koja je snimljena, a da nije našla mjesto na “Trećem svijetu”, a to je “Spasil sam se” koja, kao i “Baklje” u spomenutu world music teksturu te ploče dodaje i lokalne elemente u obliku utjecaja iz međimurske glazbene tradicije.
“Spasil sam se” će kasnije doći i u novoj “4 u 1 Arsen Edit” verziji koja traje jedanaest minuta kao jednom od uzbudljivijih rezultata sessiona u Svetoj Nedjelji i svakako interesantnijim od obrade “Probudim” s kultne ploče “Angel’s Breath” Milana Mladenovića i Mitra Subotića Sube koju će Rundek kasnije nanovo osmisliti s improvizacijskim kolektivom Živa voda, premda na njihovoj ove godine objavljenoj “de/re/konstrukt” ploči neće biti prostora za tu kompoziciju. Naći će se tu i hitovi s budućih albuma Haustora (“Ena”, “Ula Ulala”), kao i najveći hit Sacherovih Vještica, “Totalno drukčiji od drugih” kao prikaz njegovih koraka nakon napuštanja Haustora.
Soundtrack “Trećeg svijeta” traje dva sata i pitanje je je li ga se moglo skratiti na dvije ploče koje bi lakše disale. Jesu li nam potrebne čak tri verzije naslovne pjesme, u starom i novom dub aranžmanu, plus još jednoj novoj inačici koja dolazi kao bonus traka na kraju ploče? Je li se moglo rezati količinu studijskih verzija koje su sve od ranije dostupne u istim oblicima? Ili, kao što smo ranije spomenuli, odvojiti “Greatest Hits” materijal od rariteta? Bi li kompilacija onda bila smislenija i kompaktnija? Bi li bila bolja?
Kako god glasio odgovor na ovo pitanje, Haustor je dobio jedno možda neočekivano kasno proširenje svoje diskografije na kojemu će i oni najzahtjevniji naći dovoljno toga što će ih zadovoljiti.
(Croatia Records, 2025.)
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
