U gradu u kojem svaki dan (i to konstantno) ima hrpa koncerata nije teško da se poklopi da par velikih imena sviraju u roku od par dana. Eto tako su se karte poklopile i nekad velikani i vodeći sastavi heavy metal scene sa kraja 80-ih i početka 90-ih – W.A.S.P., Europe i Alice Cooper – su svirali u Beču u nedjelju i ponedjeljak.
Kad već kukam kako u Beču ima svega i svačega, napomenuo bi još samo da je organizator ova dva koncerta, Baraccuda Music, u ta ista dva dana organizirao još i koncerte Natalie Imbruglia i Mando Diao. Sve u svemu, ponude ima, a potražnje?
Krenimo redom, u nedelju navečer u Areni su svirali W.A.S.P. u sklopu svoje Re-Idolized svjetske turneje u kojoj slave 25. godišnjicu izlaska svojeg, po meni najboljeg, najkompletnijeg i najmračnijeg albuma – “The Crimson Idol”. Koncert je bio rasprodan skoro mjesec dana prije eventa, kao i gotovo 80 posto cijele turneje. Karta viška se svaki dan tražila na internetu, pa je tako osim domaćih i gotovo cijelokupno susjedstvo Mađari, Slovaci, Slovenci i naravno Hrvati, došlo na koncert.
Bez predgrupe, direktno u osam sati, u velikom mraku kako i priliči odsvirali su prvo cijeli navedeni album, a onda i još četiri velika hita “L.O.V.E. Machine”, “Wild Child”, “Golghota” i “I Wanna Be Somebody”. Zvučali su toliko dobro, uigrano i nepromijenjivo u odnosu na album koji je izašao prije četvrt stoljeća da sam na trenutke pomislio da sviraju na playback. Ali naravno da nisu.
Bez previše komunikacije riječima s publikom, nego samo gestama, Blackie Lawless je natjerao cijelu Arenu na podršku bendu na gotovo svakoj pjesmi. Dva sata žestokog zvuka samo su podsjetili posjetitelje da iako se čovjek fizički može promijeniti, a Blackie je zaista nabacio dosta kila u tom periodu, da glas i žestina svirke to nikad ne moraju osjetiti. Iako je koncert završio u 22 sata (za naše prilike nevjerovatno rano), većina publike je ostala u obližnjem objektu do dugo u noć.
Kratki oporavak, šetnja adventski uređenim Bečom i vrlo brzo je na red došao drugi koncert. Europe su najavljeni kao specijalni gosti Alice Cooperu. Neki će reći band koji ima samo jednu pjesmu, a ja bih rekao tri… I onda od te tri pjesme na koncertu odsviraju samo dvije. Nisam im bio naklonjen niti prije koncerta, pa su me samim time i malo razočarali. Pjesmu “Carrie”, iako je na turneji bila obavezna, jedan od ta tri hita nisu izveli na koncertu i bila je zamijenjena nekom stvari s novog albuma. Iako se pjevač Joey Tempest trudio komunicirati s publikom, animirati ih, a oni su mu spremno odgovarali, pričati im (loše) viceve, ne bih koncertu dao bolju ocjenu od prolazne. “The Final Countdown”, naravno veliko finale na kraju koncerta, ne može umanjiti činjenicu da osim tog istoimenog albuma band nije izdao ništa previše vrijedno spomena.
I onda jedan od najvećih showmana na sceni – Alice Cooper. Odlazak na njegov koncert je kao odlazak u kino gledati neki dobar (akcijski) film. Sve već godinama ima svoj početak i kraj i oblikovano je u jednu scenski vrlo zanimljivu cijelinu. Koncert počinje padanjem zastora, nastavlja se vatrometom, pozadine iza banda se stalno izmjenjuju, pa ide bacanje novaca u publiku (“Billion Dollar Babies”). Nakon toga ide onaj “srednji” dio kada svaki od članova banda npr. Nita Struss ima solo gitarsku dionicu, Glen Sobel roka po bubnjevima i svi imaju priliku za svojih pet minuta slave. Nakon toga ide onaj mračniji dio kada se pojavljuju čudovišta (“Feed My Frankenstein”), kada Alice Cooper završava prvo luđačkoj košulji (“Paranoic Personality”), pa ubija (“Killer”) i na kraju za kaznu i njega samoga giljotiniraju (“I love The Dead”). Naravno da sve ne završi crno, na kraju se kotrljaju bezvremenski hitovi “I’m Eighteen” i veliko finale “School’s Out” kada počinje party s balonima, predstvaljanje banda i jednostavno ti postane žao da je već gotovo.
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
