Mile i društvo prije 25 godina krenuli su s prvim iskoracima prema publici nešto široj od ‘malog kruga velikih pankera’, a učinili su to albumom koji i danas zvuči dosta snažno kad ga slušate na gramofonu.
Izumirući supkulturni rod zvan panker, vrste pravovjerni domaći, dijeli se u dvije podvrste: jednu koja priznaje samo prva dva albuma gajničkog sastava Hladno pivo kao ploče od kulturnog i estetskog značaja, te one koji u taj rang dopuštaju ulazak i njihovom trećem albumu “Desetka” koji je lani proslavio četvrt stoljeća bučne egzistencije i kao takav krajem godine doživio i vinilno reizdanje.
Frontmen ovog sastava, gospodin Mile Kekin, danas će odmahnuti rukom na mišljenje tih ostarjelih kritičara s kvartovskih klupica i reći da je Hladno pivo uvijek imalo težnju biti bendom koji svira rock pjesme koje će svi znati pjevati. Nakon trideset pet godina karijere koju su lani sporazumno okončali velikom turnejom koja je klimaks doživjela dvodnevnim nastupom u zagrebačkom Domu sportova, može se reći da su to doista i postali.
Pravovjerni domaći panker između dva gutljaja (hladnog) piva reći će vam da su se pretvorili u ono čemu su se rugali i podrignuti. Doista, mnogima je prvi susret s ovim bio kroz prvu pjesmu s njihovog prvog albuma “Džinovski” koja se zvala “Pjevajte nešto ljubavno” i sadržavala stihove: “Prodali smo čak i muda, al sviramo zato svuda/Terase, festivali, više smeća – lova veća/Slušaju nas curice, penzioneri i bakice/I svi umni invalidi, senilni i gluhonijemi.” Tko je bio na koncertima Piva u zadnjih dvadeset godina, vidio je sve iz navedenih skupina. Ali nitko normalan ne želi dovijeka ostati u garaži i svirati u klubovima za istih dvadesetak pravovjernih domaćih pankera.
Ipak, prije 25 godina, Mile i društvo krenuli su s prvim iskoracima prema publici nešto široj od “malog kruga velikih pankera”, a učinili su to albumom koji i danas zvuči dosta snažno kad ga slušate na gramofonu. Mile će reći da naziv “Desetka” aludira na pojačala odvrnuta do kraja i to se zbilja čuje u miksu. “Desetka” je bila tako bučna kao odgovor na katastrofalno tih digitalni miks prethodnog im albuma “G.A.D.” čija je nekvaliteta zvuka gotovo uspjela zasjeniti kvalitetu materjala koji je na njemu objavljen.
“Desetku” otvara napitničarska himna “Nema više” u kojoj lirski subjekt žaluje za degradacijom lokalne birtije od prljavog pajzla u bezdušno čist ugostiteljski obrt u kojem “vise slike nekog Croate” i gdje dominira “jedan vrlo vrijedan mramorni WC”. Pravovjerni pankeri dubokog uvida i ovdje su našli usporedbe s bendom, ali imam osjećaj da smo im već i dosad dali previše glasa, pa se nećemo osvrtati na njihovo cinično dobacivanje sa šanka.
Šira domaća javnost koja se s Pivom nije upoznala kroz “Pjevajte nešto ljubavno” došla je u kontakt s bendom najvjerojatnije kroz singl “Ne volim te” za koji je snimljen i njihov prvi pravi i konkretni igrani spot, a Mile će se sjetiti i kako je ad hoc nastala pjesma “Roštilj” u akustičnom aranžmanu, u predsoblju ljubljanskog studija bez prozora Janeza Križaja koji su napustili umorni i znojni i otpjevali nasuho uz zveckanje pivskih boca, da bi se ta snimka pretvorila, potpuno iznenađujuće za bend, u jedan od najvećih hitova albuma.
Oni među pravovjernima koji priznaju “Desetku” kao službeno prihvatljiv dio kanona imaju sklonost prema žešćem srcu albuma koji čine “101”, “Grčenje ispred pojačala”, “Krepaj budalo!” i furiozna “Studentska” sa svojim bezumnim vou-vou refrenom i stihovima koji veličaju bezbrižnu egzistenciju fakultetskih dana u metropoli. Osobno me ti zvuci vraćaju u srednjoškolske dane u Velikoj Gorici, boce i limenke ispred dućana s Freshom i Ludim Pesom i pjevanje tih melodija i stihova koji će mi ostati zauvijek žigosani u svijesti. Pitajte me kada prođe još 25 godina, ako poživim, i dalje ću znati svako slovo.
(Jabukaton, 1997./Dancing Bear, 2022.)
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
