U drugoj polovici prošlog mjeseca obilježila se dvadeset i peta obljetnica koncerata Hladnog piva u zagrebačkoj Tvornici kulture na kojima je snimljen njihov prvi službeni live ‘Istočno od Gajnica’, pa je tim povodom Dancing Bear kao svoje sljedeće vinilno reizdanje iz diskografije ovog benda (nakon ‘Desetke’ i ‘Šamara’) na duploj ploči objavio upravo ovaj album.

“Godinama su mnogi tvrdili da ne znamo svirati, kako bismo dokazali da je to stvarno istina, snimili smo album uživo i pozvali par ljudi da zakamufliraju naše neznanje. Greške su očite, ali bar smo snimili ploču od krvi i mesa,” napisao je tada gitarist Zoran Subošić i sažeo manje-više sve što je o ovom albumu imalo za reći.
Taj “warts and all” pristup održao je na životu prljave pakerske korijene benda u fazi kad je on već započeo zaokret prema čišćem zvuku i bogatijim aranžmanima na u njihovom opusu pomalo marginaliziranom albumu “Pobjeda” iz prethodne godine, a koji će se nastaviti i na side projectu Mile Kekina i njegovih Putnika na “U dva oka”, da bi na narednom albumu Piva “Šamar” bend prerastao iz alternativne atrakcije do vjerojatno najvećeg mainstream rock sastava tog razdoblja.
Pankerska namjera iza ovog albuma vidljiva je i iz činjenice da su tad aktualnog albuma na “Gajnicama” završile samo tri pjesme, s time da je prednost pružena žešćim brojevima poput “Kad ti život udahnem” i “Debeli”, a ne singlovima poput “Politike” i “Pijan”. Za usporedbu, s prvog i najpankerskijeg albuma “Džinovski” uvršteno je čak osam pjesama, uključujući i među publikom popularne prepjeve “Buba švabe” (Toy Dolls) i “Marihuana” (Die goldene Zitronen od kojih je preuzeto i čitanje “Für immer Punk”) na kojima bend djeluje kao da nema ideju kako ih više svirati jer su ih prerasli, ali fanovi ih i dalje prepoznaju kao neizostavne hitove.
Neke druge pjesme uspješno su prearanžirane, pa je tako “Will the Circle Be Unbroken” dodavanjem violine još više usidrena u svoje country korijene, “Trening za umiranje” se pojavljuje u verziji koja će u ostatku karijere benda gotovo postati službenom, “Rigoletto” je postala boogie s rifom nemalo sličnim hitu Majki “Mene ne zanima”, a kroz nekoliko pjesama protežu se i citati pjesama koje sežu od “Serbus, Zagreb” do “Whiskey in the Jar”, pa čak i Azre. Neke od ovih ideja su izvrsne, neke promašene, ali tako to treba biti u punku.
“Istočno od Gajnica” donio je i nekoliko noviteta u odnosu na dotadaašnji katalog Hladnog piva. Pjesma “Ljetni hit” koja će tri godine kasnije naći mjesto na “Šamaru” ovdje se pojavila u svojoj prvoj zabilježenoj verziji, a tu je i “Utjeha kose”, uglazbljeni istoimeni sonet Antuna Gustava Matoša koji je zanimljiv više kao kuriozitet nego kao pjesma vrijedna pamćenja, što jedanko vrijedi i za kratku recitaciju glumca Stojana Matavulja “Kristofor Kolumbo”.
Premda sam osobno u vrijeme kad je “Istočno od Gajnica” snimljen i objavljen bio predan fan Hladnog piva, moram priznati da live album nisam mnogo slušao u usporedbi sa studijskim izdanjima. Tada mi se činilo da su sve pjesme bolje zvučale u prethodno poznatim verzijama, a greške koje u svojoj izjavi spominje Zoka previše su mi smetale. Danas, s odmakom od četvrt stoljeća mnogo bolje razumijem ono drugo što je gitarist pokušao reći, a to je da te greške ovaj album čine “pločom od krvi i mesa” i da su zapravo prava slika jednog punk koncerta s obrata stoljeća.
Nismo tada mogli znati ni to da će ovo ujedno biti i najpankerskija stvar koju će Pivo snimiti sve do svog sljedećeg službenog live CD-a, “Evo vam Džinovski” gotovo petnaest godina kasnije, kad će se posvetiti oživljavanju svojih underground početaka s prva tri albuma koji su sada postali ostavštinom koju njeguju Savršeni marginalci, odnosno bend koji je preostao nakon što se Kekin po treći i zasad posljednji put odvojio u građenje svoje solo karijere.
Možda je posebno zanimljiva činjenica da je “Istočno od Gajnica”, takav prljav i zajeban kakav jest, ne samo doživio novi život na vinilu dvadeset i pet godina kasnije, već i s tim reizdanjem uspio zasjesti na tjednu top listu prodaje kao najprodavanije izdanje. Da ste to tada rekli bilo kome iz benda, vjerojatno bi vas pitali: “Are you marihuana?”
(Dancing Bear. 2000./2025.)
